Nema kompromisa - Od terorizma gori je samo državni terorizam

REKLAME, KAKVE JOŠ NISTE VIDJELI !

Od "terorizma" gori je samo terorizam, koji provodi država!

Svi mi dobro znamo da se za terorizam često kaže da je on jedino oružje siromašnih, obezvrijeđenih i potlačenih.

No, ovih dana Američki predsjednik Barack Obama i njegovi podređeni podsjetili su nas na činjenicu da najgore što se svijetu ili općenito svima nama može dogoditi nije terorizam, nego državni terorizam.

Naime ubojstvo nenaoružanog Osame bin Ladena, podsjetilo nas je na stotine i tisuće primjera u kojoj političari, odnosno države iza kojih oni navodno stoje, sami sebi daju ovlasti kakve nikad i ni u kom slučaju ne bi smjeli imati.

A, najgore od svega je pomisao da je Barack Obama, naredbu da se Osama bin Laden, ubije izdao najvjerojatnije na sličan način na koji je i Adolf Hitler, priopćio podređenima da je vrijeme da u koncentracionim logorima riješe navodni problem židovskog naroda.

Slično su možda postupili i Staljin kad je naredio da se stotine tisuća ljudi ubiju ili otpreme u Sibir, Tuđman kad se zalagao za "humano" preseljenje srpskog naroda iz Krajine, Milošević kad je započeo rat u Jugoslaviji i mnogi drugi danas nažalost znameniti vođe i političari.

Zanimljivo je i to da nijednom od njih, baš kao ni Obami, ni život, ni patnje običnih ljudi nisu značile mnogo.

Njihovi interesi ili sveti ciljevi (bez obzira kakvi oni zapravo bili), navodno opravdavaju sve zločine, koji u mnogočemu nadmašuju zločine onih koje su te iste vođe prozvali teroristima.

Samim tim jasno je i to da će se svijet kad tad morati suočiti s činjenicom da največa opasnost po svjetski poredak nisu takozvani "teroristi", već upravo obrnuto pomahnitali političari, koji se da bi zaštitili sebe, svoje ili tuđe interese ili navodne svete ciljeve, ne oklijevaju upotrijebiti ni jedno sredstvo.

Sve to naravno znači i da će pravna država (ukoliko takvo što uopće postoji), kad tad morati znatno ograničiti prava političara. Tek toliko da nam se već sutra ne dogode neki novi Hitleri ili nove Obame.

No, pitanje je samo hoće li kapital i međunarodne korporacije dopustiti da se takvo što dogodi.

A dotad je najbolje da sami sebe uvjerite kako živite u slobodnom svijetu.

Sve dok vam jedno jutro pripadnici S.S. divizije, Američkih marinaca, Hrvatske policije ili porezne inspekcije ne pokucaju na vrata.

Tek tada ćete shvatiti da podmetanje bombe nije jedino sredstvo terora, te da postoje puno bolji, profinjeniji, a nažalost i zakonitiji načini.

A, ono najgore je to što ćete tek tada shvatiti da u posljednje vrijeme imate sve više razumijevanja za teror koji čine siromašni i obespravljeni, a sve manje za način na koji prema vama postupaju međunarodne korporacije i država.

O moralu i ljudskosti Američkih dužnosnika, političara, te posebno Baracka Obame dovoljno govori i činjenica da su ubojstvo Osame bin Ladena gledali putem direktnog TV prijenosa.

Nažalost, nije nam rečeno da li su američki dužnosnici tijekom ubojstva imali i kakvu zakusku, te je li bar jedan od njih od pogleda na krv Osame bin Ladena osjetio mučninu u želucu.

Onaj tko je kriv nije kriv i stoga kriv mora biti netko drugi!

Ono najznačajnije u cijeloj presudi generalu Gotovini bila je činjenica da je Haški sud među ratne zločince uvrstio i prvog Hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, i njegovog ministra Gojka Suška.

Ta činjenica se mnogim političkim faktorima nije dopala, pa su je zbog toga mediji nerado isticali.

A, da bi se pažnja javnosti skrenula s Franje Tuđmana i sačuvalo koliko toliko okrnjeno sjećanje na osobu koju su oni koji se nisu slagali s njegovom politikom često nazivali i "Krivousti ljigavac", mediji koji naginju udesno poslužili su se i poprilično prljavim pa i prozirnim trikom.

Svu krivnju za dostupnost Tuđmanovih transkripta Haškom sudu oni su prebacili su na Stjepana Mesića.

I odjednom smo se zatekli u čudnoj situaciji u kojoj krivac za izgovoreno i planirano nije onaj tko je sve to izgovorio, isplanirao i ostvario, nego onaj tko je transkripte njegovih izjava navodno dostavio Haškom sudu.

Slučaj Gotovina - detalji o kojim možda niste razmišljali!

Svu dvoličnost licemjernost i prevrtljivost hrvatske javnosti, a naročito hrvatskih političara i novinara mogli smo spoznati i prilikom završne presude suda u Hagu generalu Gotovini, optuženom za ratne zločine tijekom domovinskog rata.

Za početak bilo je zanimljivi vidjeti kako nam se putem medija, a posebno HDZ-ove ili Hloverkine televizije, sudbina generala Gotovine nameće kao tema presudna za opstojnost Hrvatske. Odjednom kao da su svi mediji zaboravili na sve probleme koji muče obične ljude. Nezaposlenost, besperspektivnost, nedostatak vjere u one koji su nas opljačkali, blokiranje bankovnih računa građana i brojne ovrhe odjednom su postala pitanja od drugorazrednog značenje. Pitanje je samo da li je to sve bila slučajnost.

S druge strane susreli smo se s apsurdnom situacijom u kojoj svi priznaju da su tijekom oluje počinjeni ratni zločini nad Srpskim stanovništvom, no nitko ne želio reći tko ih je i zašto počinio.

Tu su opet na vidjelo izašle sve manjkavosti hrvatskog pravnog sustava, države, policije i naročito prevrtljivih i nesposobnih političara, koji su taj rat i izazvali. Naime svi oni sposobni su mjesecima i godinama maltretirati obične građane samo zbog jedne neplaćene kazne za parkiranje ili neuplaćenih dvije kune poreznih obveza, no nisu sposobni ili ne žele procesuirati nijedan ozbiljniji ratni zloćin.

Posebno iritantno pa i nerazumno zvučala su mišljenja nekih političara, koji smatraju da samo Srbi mogu biti odgovorni za ratne zločine, jer smo mi Hrvati vodili obrambeni rat. Ne znam zašto, no ja ipak mislim da je ratni zločin, zločin bez obzira u koje svrhe i u kojim okolnostima je počinjen. S druge strane moram se upitati i da li je recimo rat u Afganistanu za nas Hrvate odbrambeni rat i što onda uopće naša vojska radi tamo?

Još gora ili primitivnija tvrdnja bila je ona "On je naš pa ne može biti kriv". To bi možda značilo da su svi Hrvati pošteni i čestiti ljudi, a svi Srbi, nehrvati ili ljudi druge boje kože nepošteni ili u najmanju ruku čudni. Mislim da je većini hrvatskih građana jasno da je takva krajnje nacionalistička ili čak i rasistička poruka ne samo deplasirana, nego i neistinita. Uostalom sjetite se samo hrvatskih političara. Može li itko od vas sa sigurnošću ustvrditi da su oni pošteni ljudi?

Zatim dekor, odnosno prosvjedi podrške Gotovini. Prije svega bilo je jasno da oni najviše odgovaraju HDZ-ovoj vladi kako bi skrenuli pažnju sa za život hrvatskih građana puno ozbiljnijih stvari. S druge strane na tim prosvjedima vidjeli smo previše raznih obilježja poput ustaških kapa i uniforma, pa je vrlo teško o njima govoriti kao o bilo čemu pozitivnom.

No, sve to što smo vidjeli na tim prosvjedima uvjerilo nas je još jednom da su dragovoljci domovinskog rata ili branitelji jedna poprilično čudna i izolirana skupina, koja se uglavnom bori i prosvjeduje samo kad su u pitanju njihovi interesi ili povlastice. Ne znam zašto, no meni je vrlo teško zamisliti prosvjede protiv Hrvatske vlade u kojim bi zajedno sudjelovali prosječni hrvatski građanin s prihodom od 3 ili 4 000 kuna mjesečno, prosječni hrvatski srednjoškolac s džeparcem od 300 kn i prosječni i hrvatski branitelj, glave prekrivene ustaškom kapom s braniteljskom mirovinom od 8 ili više tisuća kuna i svim benificijama koje idu uz to.

Nakon presude Gotovini za koju ne bih želio reći da li je ispravna ili ne, najviše nas je zabrinulo to što je većina javnih ličnosti, političara i državnih dužnosnika pokušala osporiti legitimnost suda u Hagu. Zanimljivo je da su i tu u pitanju dvostruki kriteriji. Naime nijednom hrvatskom građaninu nije dopušteno da osporava ili omalovažava legitimnost hrvatskih pravosudnih tijela ili ustanova, no odluke suda u Hagu u kojem najvjerojatnije ipak rade stručnije osobe od recimo zaposlenika općinskog suda u Varaždinu, moguće je osporavati kako god to kome odgovara.

Običan neupućen čovjek mogao bi se upitati što tu nije u redu. Ako Haški sud nije dovoljno stručan zašto smo im uopće dozvolili da sude Gotovini? Ako odbrana Gotovine nije bila dobra zašto su političari odvjetnike tako izdašno darivali novcem poreznih obveznika? Ako nisu dostavljeni važni dokumenti tko ih je zatajio? Ako država ili političari nešto skrivaju zašto je to tako? No, u svakom slučaju teško je reći da je sud u Hagu nestručan ili da su suci pristrani ili neobjektivni.

No, vratimo se Generalu Gotovini. Jedna od činjenica zbog koje se vrlo teško solidarizirati s Antom Gotovinom je i njegova prošlost. Naime dok se obične hrvatske građane za svaku sitnicu traži MUP-ova potvrda o nekažnjavanju, dotle se jedan hrvatski general može pohvaliti s čak tri godine robije zbog krađe nakita u Francuskoj.

Znam neki će reći da mu je i to podmetnuto, no mene će više zabrinuti činjenica da je Franjo Tuđman imao više povjerenja u običnog instruktora vojne obuke, kojem je na kraju preko noći dodijelio generalski čin, nego recimo u cijeli niz Hrvatskih generala, koji su svoje činove stekli na temelju znanja i dugogodišnje prakse u vojsci.

Zašto je Franji Tuđmanu odgovaralo da hrvatsku vojsku vode bivši kriminalci? Najvjerojatnije zato jer svatko od nas uvijek traži nekog sličnog sebi! Na svu sreću danas je situacija ipak malo drugačija, te je vrlo teško očekivati da će Hrvatska policija ili vojska zaposliti nekog tko je počinio krivično djelo. Ili se možda ja i u tome varam?

Drugi od detalja zbog koje nam se također teško solidarizirati s Antom Gotovinom je činjenica da su svi hrvatski generali jako situirani i dobrostojeći ljudi. Sjetite se recimo samo Generala Zagorca ili Generala Čermaka. Tu činjenicu također je teško objasniti. Naime ako su cijeli život proveli proučavajući taktiku, strategiju i druge vojne discipline kad i kako i za koji novac su uspjeli pokupovati te silne nekretnine i dionice koje posjeduju.

Nije li to bogatstvo malo neobično u zemlji gdje mnogi jedva preživljavaju skupljajući otpatke sa smeća.

Pregovori ili ucjena ?

Zanimljivo je da ono što HDZ-ova vlada naziva pregovorima s Europskom zajednicom sve više građana doživljava kao čisti primjer ucjene.

Europska zajednica gotovo uvijek nešto traži, no ne nudi apsolutno ništa, osim neizvjesne budućnosti i apsolutne vladavine stranog kapitala.

Ne znam zašto, no dojma smo da ulazak hrvatske u Europsku uniju odgovara samo korumpiranim političarima i takozvanoj eliti, kojoj je jasno da će hrvatski narod još godinama morati otplaćivati njihove dugove i koji su svjesni da ih od bijesa naroda jedino EU može zaštiti.

Sve to moglo bi, a i moralo navesti ono malo poštenih političara i uglednih javnih ličnosti da također zatraže organiziranje posebne komisije, koja bi morala istražiti kako i na koji način je nastao hrvatski javni dug.

Europa kakvu ne poznajete - ili tko treba plaćati dugove političara

Nešto značajno za Europsku uniju opet se događa u Grčkoj. Naime dugovima opterećeni i Europskom unijom zavedeni Grci napokon su počeli razmišljati i vlastitom glavom.

Za početak shvatili su da im prelazak na i europsku zajedničku valutu - euro nije donio ništa dobrog te sve češće razmišljaju o napuštanju eura i povratku na nacionalnu valutu.

Sve to navelo je i Bugarsku, Poljsku, Mađarsku, Češku i još neke zemlje da također odgode svoj prijelazak na Euro.

U krugovima ekonomista sve se češće čuje i mišljenje da je europska zajednička valuta - euro također neka vrsta valutnog kolonijalizma, odnosno da od njega najviše koristi imaju Njemačka, Francuska i Engleska, dok su sve druge zemlje EU njime dovedene u podređeni položaj.

Istovremeno u Grčkoj, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj se sve češće vrlo kritički osvrću na EU te se pokušava odgonetnuti zbog čega je ulazak u EU sve te zemlje doveo u dužničke krizu.

Sve to dovelo je i do učestale upotrebe termina “Nepravedni dug” čime se navodi da dug koji su korumpirani političari nagomilali radi vlastite koristi nije legitiman.

Navodi se primjer Ekvadora, koji je 2006. iz zemlje protjerao predstavnike Svjetske banke i MMF-a te poručio da više ne namjerava 50, već najviše 20 posto proračuna trošiti na otplatu dugova.

Potom je organizirao reviziju svih ugovora o dugovanjima nakon koje je njihov veći dio proglašen “nepravednim”, a njihova otplata je obustavljena - jer je od njih koristi imala samo elita, građani nisu bili obaviješteni, a bankari su za sve to znali.

Sve to navelo je i dvije stotine uglednih grčkih osoba da zatraže da se takva komisija organizira i u Grčkoj, jer je posve sigurno da je barem dio duga nepravedan. Navodi se slučaj Siemensa, koji je potplaćivao grčke ministre da bi kupovali njegove proizvode po samo Simemensu i korumpiranim političarima opravdanim cijenama.

A da na sličan način ne misle samo Grčki građani govori nam i podatak da i zastupnica njemačke Lijeve stranke Sahra Wagenknecht upozorava kako je Grčkoj pomoć EU i MMF-a uvjetovana smanjenjem proračuna za zdravstvo i školstvo, ali potrošnja na oružje - koje joj prodaju Njemačka i Francuska - mora ostati ista.

Da bi stvar bila još gora ili možda da bi Hrvatskim građanima postalo apsolutno jasno u kakvu podređenu ulogu nas pokušava dovesti EU, gotovo istovremeno je objavljeno da europska komisija vrlo jasno kaže da Bruxelles od Zagreba očekuje da ne primjenjuje ZERP na članice Unije sve dok se za taj problem ne nađe "zajedničko rješenje u duhu EU". U Bruxellesu podsjećaju i na Sporazum o arbitraži između Hrvatske i Slovenije iz 2009.

Pojednostavljeno to znači da europska komisija od nas traži da se odreknemo vlastitog mora, odnosno da dopustimo Europi da s njim raspolaže onako kako to ona želi.

Što sve o toj obvezi Hrvatske da svoje teritorijalno more otvori za ribarenje i ostalim članicama Unije, misle hrvatski ribari to iz korumpiranih i Europi naklonjenim medijima naravno nismo uspjeli saznati.

EU - najgore što nam se može dogoditi !

O licemjerju HDZ-ove vlade dovoljno nam govori odluka da vlada izdvoji 15 milijuna kuna, kako bi putem medija građanima ove zemlje isprali mozak i uvjerili ih da na navodnom referendumu glasuju za pripojenje Hrvatske evropskoj uniji.

No, prava istina o pripojenju Evropskoj uniji različita je od one u koju nas Jaca i njene dvorske lude žele uvjeriti.

Naime Hrvatska se je već jednom odrekla svoje neovisnosti. Dana 29. listopada 1918. Hrvatski sabor je prekinuo odnose s Austrougarskom i pristupio kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Dokle nas je to dovelo? Do domovinskog rata i ponovnog proglašenja neovisnosti

A, sad nas Jadranka Kosor, opet pokušava uvesti u još jednu uniju u kojoj će nam sudeći po svemu biti mnogo gore, nego u onoj staroj.

Hoćemo li u evropskoj uniji bolje živjeti ? Naravno da ne. Tamo nas očekuju samo još veći porezi, veće cijene i znatno manja građanska prava.

Hoćemo li tad imati Hrvatsku ? Sve manje i manje, jer će stranci i njihove korporacije doslovno pokupovati sve što je preostalo nakon HDZ-ove privatizacije. Naplaćivati će nam doslovno sve. Hranu, vodu, zrak koji udišemo. Sve što je nekad bilo naše postati će tuđe.

Živjeti ćemo od europskih fondova! To isto mislili su i Irci, pa su sad pred totalnim bankrotom. Većina Iraca danas bi vrlo rado pobjegla u Ameriku ili Australiju. Svugdje samo ne natrag u Europsku uniju.

Ulagat će se u razvoj! Isto toliko koliko Zapadna Njemačka ulaže u razvoj nekadašnje Istočne Njemačke. Rezultati nedavnih anketa rekli su nam da većina Istočnih Nijemaca misli da su u Istočnoj Njemačkoj znatno bolje živjeli, nego u sadašnjoj Ujedinjenoj Njemačkoj.

Imati ćemo manje nezaposlenih! Nijedna kolonija se nikad nije uspješno ekonomski razvila, jer kolonisti nemaju taj cilj. Njihov cilj je što jeftinija radna snaga, što veće tržište i što veća zarada. Sjetite se T-coma, Sony ericsona ili VIP-a. Jesu li oni donijeli prosperitet Hrvatskoj? Jesu li zaposlili više radnika?

Pomoći će nam vratiti dugove? Ni slučajno, naprotiv dugovi će još narasti kako bi zavladala još veća kriza. Ta Kriza će im omogućiti da nizašto kupe cijelu hrvatsku.

Staru narodnu poslovicu "Svoj na svome" zamijeniti ćemo poslovicom "Nekad bilo naše, a sad u vlasništvu stranih korporacija". Stranci će postati vlasnici svega, a mi tek podstanari u vlastitoj zemlji. I pitanje je hoćemo li imati za stanarinu.

Dobrodošli u vlastitu propast !

A, da Evropska unija nije nekadašnja Jugoslavija u kojoj su bogati pomagali siromašnima govori nam i nedavni događaj.

Grčki političari su svjesni da je narod ogorčen silnim poskupljenjima i povećanjem poreza izazvanim dužničkom krizom zatražili pomoć od evropske unije.

Na to su im iz Europe odgovorili. Nemate novaca? Prodajte plaže! Prodajte otoke! Prodajte Partenon! Prodajte sve što imate!

Nažalost zahvaljujući hrvatskim političarima slična sudbina i sve nas očekuje.

George Walker Bush

Što se političkih gafova stranih političara tiče svakako najpoznatija osoba na svijetu je George Bush, bivši predsjednik SAD-a koji je između ostalog rekao i:

"Mislim da je rat opasno mjesto"

"Obitelji su mjesto gdje naša nacija nalazi dom”

“Ako ne postignemo uspjeh, u opasnosti smo od neuspjeha.”

“Nizak postotak birača na izborima pokazuje da je manji broj ljudi izašao na birališta.”

“Vidim da ljudi imaju povjerenja u mene. Svaki put to osjetim kad mi u predizbornoj kampanji nepoznati ljudi dođu i kažu: ‘Nemojte nas opet iznevjeriti.’”

“Stojim iza svih pogrešnih izjava koje sam dao.”

Vrlo pametne izreke još pametnijih hrvatskih političara!

Ovaj puta odlučili smo vam predstaviti i nekoliko vrlo pametnih izreka hrvatskih političara. Tek toliko da shvatite s kakvim idiotima svi mi imamo posla.

Za početak naravno najpametnija od svih Jadranka Kosor

"HDZ će svojom čestitošću i poštenjem pokazati kako se dobiva povjerenje birača"

Ova Jadrankina izjava totalno nas je osvojila. Tko o čemu ako ne HDZ o poštenju. No, nakon svega preostalo nam je samo da se upitamo kako i čijom voljom je osoba tako niskog kvocijenta inteligencije došla do položaja predsjednice hrvatske vlade.

No, da pametne izreke, visok kvocijent inteligencije i samohvale nisu isključivo pravo HDZ-ovih članova ili dužnosnika govori nam i mudra izreka Splitskog gradonačelnika i Željka Keruma koji je nedavno rekao:

"Da nije bilo Tuđmana, ja bih ovako pametan morao ići van!"

No, kad smo već kod gradonačelnika prisjetimo se i mudre izreke koju je nedavno izgovorio Zagrebački gradonačelnik i kandidat za Nobelovu nagradu za mir Milan Bandić.

"Nobela za mir dao bih onome tko izmisli lijek protiv opake bolesti"!

Još zanimljiviju izjavu izgovorio je čestitošću i poštenjem Jadranke Kosor, ovjenčan Darko Milinović, hrvatski ministar zdravstva i veliki zagovaratelj obaveznog cijepljena tuđe djece protiv svih mogućih bolesti.

""Cjepit ću svoju djecu, naravno... ako uđu u rizičnu skupinu"!

Svoje znanje o zdravstvenoj zaštiti djece Darko Milinović, hrvatski ministar zdravstva i ubojica virusa pokazao je i sljedećom izjavom:

"Sauna je idealna u borbi protiv gripe jer ubija viruse visokom temperaturom."!

(Inače, ljudsko tijelo održava tjelesnu temperaturu na cca 37 stupnjeva celzijusa bez obzira na temperaturu okoline. Fiziologija je egzaktna nauka, jasna i precizna! Sauna vam može pomoći jedino ako se zatvorite u nju do proljeća.)

A, da bi shvatili na koji način funkcionira ili je funkcionirala hrvatska država prisjetiti ćemo se i čuvenog Franje Tuđmana i načina na koji je izabrao novog ministra obrane.

Franjo Tuđman: Ne, ne može mi Šime (opp. Đodan) ostati, jer mi je stvorio međunarodne probleme, a i ubit će ga... Nevene, jeste li vi rezervni oficir?

Neven Jurica: Hvala lijepo, ja sam običan redov, predsjedniče. Nemam veze s tim poslom, zbilja. Jesam entuzijast i volim tu stvar, ali ne bih. A pjesnik Tolj, što kažete za njega, Tolja za ministra obrane, oštar je dečko, Hercegovac.

Stipe Mesić: Ma kud ćeš pjesnika staviti u obranu... Zamisli, onaj udara haubicom, ovaj pjesmom. Daj Milasa na to.

A, za kraj ćemo vam objasniti i tko su političari i kakvo je njihovo mišljenje o poštenju. Da bi vam to dočarali poslužiti ćemo se jednom od izjava pokojnog srpskog političara Zorana Đinđića. A, ta izjava glasi:

"Kome je do poštenja neka ide u crkvu, neka se ne bavi politikom"

Što se događa kad država otima djecu ?

U vrijeme kad vlast države nad životima običnih ljudi postaje toliko da država, političari ili socijalne ustanove sami sebi daju prava, da po vlastitom nahođenju, roditeljima mogu i smiju oduzimati djecu, dobro se prisjetiti i slijedeće priče.

Cijela ta zlokobna priča započela je prije pedesetak godina u Australiji. Nakon što su doseljenici australskim prastanovnicima Abordžinima, oteli zemlju i sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, netko jako pametan dosjetio se i činjenice da bi se te ljude moglo uništiti i na drugačiji način, te su i na federalnoj i saveznoj razini izglasani zakoni koji su se temeljili na premisi da su Aboridžini rasa osuđena na propast.

Na temelju takvih zakona Australskoj državi je omogućeno da bez njihova pristanka, Abordžinima otima djecu i daje ih na prisilno usvajanje u bjelačke obitelji.

Takva čudovišna politika tadašnjih australskih vlasti rezultirala je time da je od 1910. čak oko 100.000 aboridžinske djece, bilo odvojeno od svojih roditelja i predano novim, bjelačkim obiteljima. Naravno bez pristanka njihovih pravih roditelja.

Ta diskriminirajuća praksa se u Australiji provodila sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon 60 -tih godina ta politika Australskih vlasti naišla je napokon i na osudu javnosti, te se o slučaju "Ukradene generacije", odnosno termina kojim se često opisuju pripadnici naraštaja Aboridžina, koji su voljom australskih vlasti nasilno odvojeni od svojih roditelja, mnogo govorilo i pisalo u svjetskim medijima..

No, da je pravda vrlo spora i teško dostižna govori nam i činjenica da su se prva ozbiljnija istraživanja o sudbini "Ukradene generacije", dogodila tek prije 10-ak godina. Naime tad je posebna državna komisija provela istraživanja, koja su pokazala da veliki dio njih i danas, u odrasloj dobi, pati od posljedica gubitka obitelji i kulture, od kojih su bili nasilno otrgnuti.

Ta Komisija je fedralnim i saveznim vlastima preporučila da se službeno ispričaju Aboridžinima, te da svima koji su bili otrgnuti od obitelji plate odštetu, no australska državna vlast su se, naravno lukavo oglušila na tu preporuku

Monstruozna oduzimanja djece temeljila su se na predrasudi, da su Aboridžini rasa osuđena na propast, te da se toj djeci oduzimanjem od roditelja zapravo čini usluga.

A prva odšteta koju bi država trebala platiti Aboridžinu oduzetom od roditelja, podsjetila je stanovnike Australije, na jednu od najsramnijih stranica u povijesti te zemlje.

Pisac nove osjećajnosti i promjene forme

Krunoslav Šetka pisac je mlađe generacije koji se izdvaja i prednjači darom i izrazom, odlučnošću da mijenja okoštalu formu, posebno kad je riječ o romanu.

U tome je suština: napuštanje i zamjena izlizanog, istrošenog klišea kojem su robovale generacije pisaca.

U tom smislu on je suvremeni pisac koji puno obećava.

Povodom objave knjige "Ganga Roman ", na portalu digitalne-knjige.com, porazgovarali smo i s književnikom Krunoslavom Šetkom.

Između ostalog postavili smo mu i slijedeća pitanja:

Koje vas stvari u odnosu službene vlasti u BiH prema književnosti ili kulturi najviše smetaju?

Ukoliko vas sve to zainteresira novoobjavljenu knjigu "Ganga roman", autora Krunoslava Šetke moći ćete potpuno besplatno preuzeti na sljedećoj web adresi: http://www.digitalne-knjige.com/setka2.php

Intervju - Domagoj Vorberger

S Domagojem Vorbergerom frontmanom grupe "Corto" i izvođačom sve slušanije pjesme "Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče", porazgovarala je naša suradnica Sunčica Furdek

Između ostalog postavila mu je i slijedeća pitanja:

Od kuda naziv grupe Corto? Ima li to veze s likom Corto Maltese? Kako ide priča?

Grupa Corto široj je publici tek zadnjih mjeseci predstavljena izvrsnim hitovima poput "Dobro ti je rekla stara", "Ispod zastave", "Neki dan u birtiji"...je li to prvijenac s izvrsnom zbirkom pjesama ili zapravo vaš drugi album?

Tragovi u žitu" odlična je stvar! Neobičan miks country-rock. Objasni nam malo o kojoj suradnji se tu radi i kako je nastala pjesma?

Osim rocka koje glazbene žanrove voliš i s kojima bi rado još "koketirao" u glazbi?

Družiš se i privatno sa zlatnim dečkima s hrvatske rock i alternativne scene! Vidjela sam tvoje fotke na FB s dečkima iz Ramireza, iz Hladnog Piva, s Gobcem...Kako se skupina tako dobrih pjevača zabavlja privatno?

Tko ti je najbolji, najbliži frend iz hrvatske glazbene scene?

U mnogim pjesmama provlaći se tvoja ljubav prema Zagrebu. Jesu li iskonski "stari Zagrepčani", odnosno Purgeri poput tebe, potisnuti na margine društva???

"Neki dan u birtiji/mijenjaj stvari" po meni najbolja pjesma koju sam čula u zadnje vrijeme! Zaista dotiče problematiku malog čovjeka i društvene nepravde. Kako je nastao tekst?

Pjesma govori da "iz birtije ide na ulicu i tamo mijenja stvari" zapravo je predvidjela prosvjede od prije neki dan na Markovom trgu! Kako se ti boriš protiv društvene nepravde, i boriš li se u opće?

Osim pjevanja radiš na HRT-u, vodiš program u Praćki... pa kako sve to stigneš???

Jesi li boem i što je zapravo za tebe boem?

Sam si vlastitim rukama izgradio svoju kolibu u divljini Žumberačkog gorja. Kako to?

Voliš tetovaže?! Vidim imaš veliku i neobičnu tetovažu na ruci! Što predstavlja i imaš li još koju na skrivenim dijelovima tijela?

Svojim seksipilnim glasom neodoljiv si za mnoge obožavatelje! Podsjećaš na Branimira Johnny Štulića iz Azre. Je li ti on uzor i jesi li ga upoznao?

I što drugo reći nego da ćete sva naša pitanja i sve Krunoslavove odgovore moći ćete pročitati na adresi: http://www.nema-kompromisa.com/intervju-domagoj-vorberger.php

Gdje su nestali Purgeri?

Moje mišljenje je da se drugo nije moglo očekivati u jednom velegradu u jednoj centraliziranoj zemlji...

Meni je samo bitno da oni ljudi koji dolaze ovdje ne gledaju na Zagreb kao plijen, nego da se prilagode i pokušaju ostaviti jedan pozitivan trag iza sebe ovdje, da pridonose kulturi i identitetu jedne tradicijske urbane sredine (imam puno prijatelja i poznanika koji tako doživljavaju grad, a nisu rođeni u njemu).

Da, volim Zagreb i moja je vječna inspiracija, a bilo bi nešto čudno sa mnom da je drugačije.

Diego Velazquez

Veliki španjolski slikar Diego Velăzquez Velaskez kombinira svoje likove sa objektima iz svakodnevnog života, i uspijeva ih na krajnje prirodan način igrom svjetla i sjene i oživjeti i prikazati realnim i stvarnim.

Svojim portretima (kralja, njegove obitelji, plemstva, običnih ljudi dvorskih luda i svećenika), on nam na neki način otkriva i pravu prirodu života Španjolske u 16. stoljeću.

Zanimljivo je i to da bez obzira na svoju slavu u Španjolskoj u ostatku Evrope i njie bio naročito cijenjen, sve dok ga Manet i impresionisti nisu prepoznali kao jednog od ključnih začetnika modernog slikarstva.

Iz ostalog sadržaja posebno vam preporučujemo našu ovomjesečnu galeriju slika, koju smo posvetili velikom Španjolskom slikaru - Diegu Velăzquezu

Diego Velăzquez rodio se 6. Lipnja 1599. U Sevilli. U mladosti je stekao solidno humanističko obrazovanje, no onda je otkrivena njegova sklonost likovnoj umjetnosti.

Prvi mu je učitelj bio Francisco de Herrera stariji, no to naukovanje je trajalo samo oko godinu dana. Sljedeći učitelj Francesco Pacheco, iako tek umjetnik osrednja dometa, ostavit će dubok trag u Velăzquezovu umjetničkom formiranju.

Značajan preokret u Velăzquezovoj umjetničkoj karijeri nastupio je 1622 godine. Potkraj te iste godine umro je kraljev omiljeni dvorski slikar Rodrigo de Villandrado, Što je Velăzquezu omogućilo da se već u kolovozu 1623 iskuša kao kraljevski portretist.

Velăzquezov portret naišao je na odobravanje ne samo kraljice i kralja, nego i tada iznimno utjecajnog dvorjanina i ministra, vojvode Olivaresa i time počinje njegova duga i uspješna karijera Španjolskog dvorskog slikara.

1629 Velăzquez odlazi u Italiju na studijsko putovanje te tamo nastaju mnoga njegova značajna djela. Ipak tek njegov drugi odlazak u tu zemlju veže se s mnogim narudžbama za portrete od kojih je najslavnije ostvarenje portret pape Inocenta X.

U slijedećem stoljeću obrade njegovih djela potpisali su i velikani modernog slikarstva poput Picassa, Dalija i Bacona.

Što sve ljuti naše čitatelje ?

Posebno bi vas zamolili da nešto od vremena, koje provodite na Internetu, odnosno na ovom portalu odvojite i na razgledanje ili čitanje tekstova u našoj rubrici "Pritužbe", u kojoj su se konačno počele događati i vrlo zanimljive stvari.

A ovaj put odlučili smo progovoriti i o slijedećim temama:

T-mobile raskid ugovora prije roka!

Nakon što smo priložili pritužbu i čekali vražji odgovor skoro pa 2 mjeseca (za tri dana bi bila 2 mjeseca) odbijena nam je pritužba, jer kao signal je ekstra dobar u zagrebu i brzina je do 1,8mbit/s. Sad tko tu koga jebe u mozak? I što sljedeće mogu napraviti?

T-mobile - računi za ukućane !

Ovako, danas sam imao zanimljivo iskustvo sa t-comom. Naime, ovaj mjesec dobili smo 2 telefonska računa, jedan "normalan" i jedan, malo je rečeno čudan... Onaj normalan je bio naslovljen na oca kao vlasnika linije, cifra na njemu potpuno uobičajena kao i inače za telefon i internet promet od 1GB, dok je drugi došao na majku koja uopće nije vlasnik linije...

Unlimited prijevara T-Coma

U reklami kojom nas svakodnevno bombardiraju kažu da prijelaz na Unlimited tarifu košta 25 kn fiksno za razdoblje od mjesec dana te da uspostava svakog poziva unutar T-mob.mreže naplaćuju 25 lipa nakon čega je razgovor potpuno besplatan(što je i logično za nešto što se zove "Unlimited"). Ipak, možda i nije.

No da ne dužimo rubriku "Pritužbe" moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na slijedeći link - http://www.nema-kompromisa.com/prituzbe.php.

Šaljite nam i dalje svoje pritužbe. Jer mi na ovom portalu ne znamo što znači riječi cenzura ili ovisnost o mišljenje sponzora.

Naša rubrika "Pritužbe" je rubrika u kojoj ćete svi vi moći iskazati svoje nezadovoljstvo.

Multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti"

Drago nam je što vas možemo obavijestiti da je napokon završen i naš prvi multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti", na kojem se nalazi 40 izabranih digitalnih knjiga.
CD se može naručiti putem interneta. Cijena mu je 90 kn što iznosi samo 2.25 kn po knjizi.Sve knjige koje se nalaze na CD-u bit će dostupne jedino i isključivo na tom mediju, a sav prihod od prodaje CD-a investirati će se u daljnji razvoj projekta digitalne-knjige.com.
Više podataka o CD-u, knjigama koje se nalaze na njemu i svemu drugom vezano multimedijski CD-rom "Klasici hrvatske književnosti", saznati ćete tako da svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/index.php
A, ukoliko se želite uvjeriti u izgled i funkcionalnost sučelja CD-a, odnosno knjiga koje se na njemu nalaze tad predlažemo da svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.digitalne-knjige.com/multimedijski-cd/video/
I što drugo reći nego hvala vam ako ste odlučili naručiti i kupiti naš novi CD.