Nema kompromisa - Unutrašnja politika

Ukoliko malo bolje razmislimo Franjo Tuđman zaista i zaslužuje svoju ulicu, no ne u Zagrebu, već u Mostaru, Beogradu ili u rodnom mjestu gospodina Bandića. Njima je on ipak najviše pomogao. Nama nije.

Trg čovjeka koji je opljačkao Hrvatski narod

U nekim od naših novina u nedostatku dobrih i provjerenih vijesti gotovo svakodnevno osvane i poneka suluda ideja, zagonetka ili pitanje.

A jedno od najglupljih pitanja koje smo ovaj mjesec mogli pročitati postavio je, a tko drugi nego Hebrang, koji je silno ogorčen činjenicom da njegov Mojsije, Franjo Tuđman nije nigdje evidentiran kao hrvatski branitelj.

Mi bismo gospodinu Hebrangu odgovorili da je to možda zato jer je dotični gospodin Tuđman, evidentiran kao jedan od onih koji su prerano umrli, pa nisu uspjeli doći tamo gdje im je i mjesto, pred sud za ratne zloćine u Hagu.

Usput moramo naglasiti i da nam se jako dopada Bandićeva ideja da dr. Franjo Tuđman dobije svoj trg ili ulicu u Zagrebu.

Naši prijedlozi za ime tog trga su slijedeći:

"Trg Franje Tuđmana i dvjesto bogatih obitelji"

"Ulica Franje Tuđmana i drugih ratnih zločinaca"

"Trg čovjeka koji je opljačkao i privatizirao Hrvatski narod"

"Ulica Franje Tuđmana osnivača FK Partizan"

"Trg još jedne neuspjele i blijede kopije Josipa Broza"

Čovjek koji je sposoban upropastiti doslovno sve

Nakon što je zajednička kandidatura Hrvatska i Mađarske za organizaciju Evropskog prvenstva u nogometu doživjela poprilično neslavan završetak, za riječ se naravno javio i gospodin Sanader.

Ako su točne informacije da kandidatura Hrvatske i Mađarske nije dobila nijedan glas, onda očekujem da Hrvatski nogometni savez (HNS) ne zatvara oči pred činjenicom da smo doživjeli debakl.

To treba analizirati i sukladno toj analizi povući konsekvence, poručio je premijer Ivo Sanader sa sjednice Vlade.

Naravno da predsjednik hrvatske vlade nije mogao priznati da se pravi razlog podbačaju Hrvatsko Mađarske kandidature skriva u činjenici da su Poljska i Ukrajina ponudile puno bolje uvijete, te da predstavljaju znatno veće i zanimljivije tržište od onog što ga Hrvatska i Mađarska mogu ponuditi.

No onako usput nama je za oko zapeo još jedan sitan detalj, a to je taj da je u Hrvatsko Mađarsku kandidaturu bio uključen i čovjek koji je sposoban upropastiti doslovno sve - Ivo Sanader, te da je i mogla biti jedna od presudnih činjenica.

Naime treba priznati i to da predsjednik hrvatske vlade nije osobiti popularna osoba, kako vani, tako i u našoj zemlji.

Također treba priznati i to da je ta osoba dosad vrlo uspješno iznevjerila svako obećanje, koje je dao, te upropastila i obezvrijedila, svaki posao kojim se bavila.

Prisjetimo li se samo njegovih vatrenih govora na Splitskoj rivi, koji su završili tako da je baš on navodne ratne zločince izručio Hagu, sve nam je jasno.

Dodamo li tome i neispunjeno obećanje da će hrvatska za vrijeme njegovog mandata uči u EU, brojne privatizacijske afere u kojim je sudjelovao, način na koji su prevareni umirovljenici posebno oni najsiromašniji, daljnju prodaju zemlje strancima, ekonomsko nazadovanje, sve lošije uvjete života, te općenito sve veći broj siromašnih stanovnika ove zemlje, jasno je da za gospodina Sanadera ne možemo reći da je uspješan političar.

Te stoga s popriličnom sigurnošću možemo ustvrditi da zaista postoji mogućnost da je sudjelovanje čovjeka, koji je sposoban upropastiti doslovno sve u kandidaturi Hrvatske i Mađarske možda ipak bio i jedan od onih jezičaca na vagi, koji su znatno doprinijeli Poljsko Ukrajinskoj pobijedi.

Bolje kukavički pobjeći nego junački podnijet poraz

Da je Ivo Sanader sposoban za vlastitu korist prodati sve, to smo znali već i prije njegovog izbora za predsjednika HDZ-a.

U sve to uvjerili smo se i prilikom podizanja tužbe za ratni zločin protiv Branimira Glavaša, te nedovršene i zanemarene afere o vrijednosti i porijeklu njegove pokretne i nepokretne imovine.

I stoga nas ne iznenađuje ni navodi HDZ-ovih stranački glasnogovornika, koji tvrde da je predsjednik hrvatske vlade dan prije UEFINE odluke napustio Italiju samo zato jer je navodno saznao da hrvatska i Mađarska ipak neće dobiti nogometni Eura 2012.

Umjesto da štiti svoje građane država ih kažnjava najgorim mogućim krajem - bijedom i siromaštvom. A političari koji njome upravljaju napisali su i izglasali zakone koji odgovaraju samo njima jer omogućuju i ozakonjuju pljačku i otimačinu. Primjer nesretne strice The-e Omerza samo je jedan od mnogih

Ovo je moguće jedino u Hrvatskoj

Prije nego što je sa susjedom V. M. potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, starica Thea Omerza posjedovala je više od 25 tisuća kvadrata veliko zemljište na otoku Lopudu, stan od 170 kvadrata u centru Zagreba, kuću u Pregradi, imala je ušteđevinu i mjesečnu mirovinu od osam tisuća kuna.

No prošli tjedan je 83-godišnja Omerza u tajnosti kremirana na groblju u Zagorju, a na njezinu sprovodu, o čijoj lokaciji i vremenu skrbnica nije obavijestila nikoga od prijatelja, osim svećenika i V. M. nije bio nitko.

Kako je u samo dvije godine od bogate zagrebačke gospođe umirovljena farmaceutkinja Thea Omerza ostala ne samo bez novca već i prijatelja i dostojanstva do samoga kraja vjerojatno ni ona sama nije mogla shvatiti.

Nakon određenog vremena provedenog u uvjeravanju starice da će se doživotno brinuti o njoj, V. M. uspjela je u svom naumu.

Skrbnica ju je zatim zatvorila u njezin stan, zabranila joj kontakte s prijateljima, prerezala joj telefonsku žicu. Ubrzo je uslijedila prodaja imanja u Pregradi, a onda i zemljišta na Lopudu za koje je kupac isplatio vrtoglavih 2,5 milijuna eura.

Zatim je otpremljena u starački dom. A kad su je Liječnici u Vinogradskoj primili s pelena za inkontinenciju, otpadali su joj komadi kože. Imala je tako teške dekubituse, da su se svi zgražali.

Tri puta su joj kirurški obrađivali rane, i što je najvažnije, otkrili da je primala jake lijekove koji joj ne trebaju.

A zatim je umrla sama prevarena i napuštena od svih.

Godina propasti, bankrota i prisilne naplate !

Jedva da smo ušli u novu godinu, a već su nas dočekala nova poskupljenja. Poskupjelo je doslovno sve što je moglo poskupjeti. plin, voda, smeće, benzin, ZAMP i drugo. No kao i uvijek sva ta poskupljenja usmjerena su samo na obične građane.

A oni zasad još uvijek pokušavaju pronaći nove načine da prežive. Manjkovi, kartice, pretakanje iz šupljeg u prazno i razni drugi načini.

I kao da ne slute, da je jedini način na koji ova država može preživjeti isključivo val poskupljenja, bankrota, propasti i prisilne naplate.

I tak tada stvari će doći na svoje, a povampireni političari u tajkuni moći će sve svoje kredite i dugove povratiti tako da u bescjenje kupuju stanove, kuće i drugu imovinu običnih građana.

I to je bojim se jedina prava svrha tih silnih poskupljenja i nameta.

Naša propast je njihova jedina nada, bez obzira željeli mi to priznati sami sebi ili ne.

U ovoj situaciji, ni krunica, ni molitve vam neće pomoći !

Solidarnost hrvatskih političara sa tegobama napaćenog i osiromašenog naroda uistinu je zadivljujuća.

Da li političari osjećaju patnju naroda ?

No da sve i nije tako crno govori nam vijest, koja nas je silno razveselila. Naime hrvatska vlada je na nedavnoj sjednici još jednom pokazala svu svoju brigu za sudbinu nas malih ljudi i odlučila znatno povećati iznose dnevnica za službena putovanja.

I tako će odsad članovi vlade za recimo putovanje u SAD uz plaćene troškove dobivati i 90 dolara dnevno umjesto dosadašnjih 60. Putovanje u Singapur donijet će im samo 85 dolara umjesto dosadašnjih 50 i da ne nabrajamo dalje.

Ovom povijesnom odlukom hrvatska vlada jasno nam je objasnila slijedeće detalje:

Prvo da nije istina da oni ništa ne rade.

A drugo da su oni uvijek bili solidarni s patnjama običnog naroda.

I što drugo reći nego hvala bogu što mi hrvati imamo gospodina Sanadera i društvo, koji toliko bolno suosjećaju s nama

Pravi val zapijena imovine tek počinje !

A da je zaista tako i da su političari zaista odlučili uz pomoć raznih državnih organa opljačkati jedino što dosad nisu, odnosno osiromašeni narod, govore nam i slijedeća događanja.

Jedna je starica zaradila tri dana zatvora zato jer je na Trešnjevačkoj tržnici prodavala hlače svog pokojnog supruga za cijelih 20 kuna. Njena jedina krivnja je to što zahvaljujući bijednoj mirovini jedva preživljava. No kazna je valjda opravdana, jer je ona ilegalnog prodajom i basnoslovnom zaradom, silno oštetila sustav PDV-a i oduzela vladinim dužnosnicima mnoge dnevnice.

Drugoj starici je zaplijenjen koš za kukuruz, jer nije imala novaca da plati televizijsku pretplatu ili možda nije dovoljno dugo gledala televizijske reklame na kojima HTV sjajno zarađuje i bez pretplate koju nameće građanima.

A najgora stvar se događa u Zagrebu gdje će 15 000 građana ubrzo dobiti nalog za zaplijenu imovine, jer nisu plaćali pričuvu.

Grad će svojim siromašnim građanima tako pomoći na više načina. Oduzet će im se imovina i omogućiti im dodatne troškove plaćanja javnog bilježnika, koji će voditi te postupke.

Samo zarada javnih bilježnika prilikom predstojeće zaplijene imovine građana grada Zagreba procjenjuje se na 240 000 kuna!

Primjeri koje smo naveli nalaze se ovdje, samo zato da bi vas naveli da razmislite o tome, tko je zapravo kriv za stanje u ovoj državi ?

Tko je kriv za sve ?

I zato je posve logična silina kojom se političari i mediji cijelo vrijeme obrušavaju na nas obične građane.

Jer za sve probleme u ovoj državi su ponajprije krivi radnici koji se usuđuju štrajkati samo zato jer mjesecima nisu dobili plaću, nezaposleni, pušaći, sitni šverceri cigaretama, vlasnici pasa, podstanari, samci i svi drugi potlačeni i obespravljeni.

A da takva situacija najviše odgovara vlasti govori nam podatak da se takvim pisanjem, zapravo samo skreće pažnja sa stvarnih problema i pravih krivaca za sve ono što narod proživljava. Jer ako su krivi građani, onda ne mogu biti krivi nesposobni političari i njihovi bliski suradnici vrlo sposobni tajkuni i kriminalci.

Primjer takvog pristupa je i pisanje o zakonu koji maloljetnicima brani kupovanje alkohola i cigareta, a o kojem su se novine nedavno raspisale. No nitko se naravno nije sjetio da su cigarete i alkohol manje zlo od droge, koja je klincima dostupna na svakom koraku. Kao ni toga da policija ne preduzima apsolutno ništa da se glavni preprodavači droge u našoj zemlji uhvate i kazne.

A o tome koliko preprodaja droge može biti uspješn način zarade, govore nam i javno objavljeni podaci da i američka obavještajna služba (CIA), financira svoje poslovanje uz pomoć preprodaje droge.

I stoga nije čudo što američka vlada stalno ratuje protiv duhanske industrije, a ne protiv švercera droge. Kako zaboga ratovati sam protiv sebe?