Serija "Seks
i grad" osvojila je male ekrane i srca mnogih gledatelja svojom neposrednošću.
Carrie
- glavni lik serije "Seks i grad" piše malu kolumnu o seksu.
Njezin
otvoreni pristup seksu s jedne strane i sramežljivost žene - djevojčice s druge
strane, daje joj erotičnost, koju neke naše ugledne kolmunistice, nažalost nikad
neće imati.
U čemu je
veza između cipela i seksa? Cipele su odavna osvojile ženska srca. Cipele više
nisu samo funkcionalne, one su postale i prestiž, statusni simbol, ogledalo onoga
tko ih nosi. Kupnja cipela za neke žene poput seksa, što duže traje, to je vrhunac
na kraju veći.
Seks
je osim potrebe, postao tema o kojoj se uvijek rado priča. Tabui padaju, a seks
je čak i kao rubrika odnosno kolumna zadobio svoje stalno mjesto u tisku. Knjige
i Lifestyle magazini proslavili su mnoge žene koje su otvoreno pisale o seksu.
Tko su te žene? Zavodljive, emancipirane, seksi intelektualke ili samo frustrirane
srednjovječne žene koje se skrivaju pod lijepom retuširanom slikom i krinkom što
ju nazivaju kolumna?
Piše:
Sunčica Furdek
Jesu
li sve kolumnistice koje pišu o seksu "seksi"?
Uz
dužno poštovanje koje mi nalaže profesionalizam, novinarska etika i onaj van profesionalni
bonton - moje duboke isprike u koliko se koja od dragih kolegica novinarki pronađe
u tekstu, a osobito ako se nađe uvrijeđena - unaprijed ništa osobno. No ipak,
mene kada zasvrbi neko mjesto, ja ga i počešem, pa makar to bilo na papiru.
Pod
drhtavom rukom urednika rastu nesposobne kolumnistice
Vrijeme
cenzure i uređivačke politike koja novinaru ne da disati iza nas je, no sada su
barijere za dobre novinare suptilnije.
Šund,
kič, glamur, vulgarizmi i blještavilo ukrasi su skupocjenih magazina koji dobrom
novinaru ne dozvoljavaju da se profilira kvalitetom svojih tekstova.
Kvantiteta
je odavno zamijenila kvalitetu.
Vlasnicima
novina bitno je prodati što veći broj primjeraka, pa se služe lako zamjenjivim
urednicima, koji pod palicom drhtave ruke biraju novinare s tekstovima bez boje
i okusa, a osobnost kolumnisti grade prema naputku, bez vlastite kreacije.
Pojam
za lijepo i seksi izgubili su se u emancipaciji nekih frustriranih žena.
Kada
se takve žene "uhvate" pisati o seksu ili modi rezultat je vojska mladih
žena s iskrivljenim stavovima o pojmovima za lijepo i seksi.
Zašto
"seksi" kolumnistice psuju ?
Novinar
je, a pogotovo kolumnist, autentična i prepoznatljiva jedinka sa stilom, a taj
stil mora se djelomično uklopiti i sa samim stilom magazina.
U
koliko pišete za lifestyle magazin, a taj isti piše o slavnim osobama, visokoj
modi i boljem životu, odnosno luksuzu, onda pišite luksuznim jezikom.
Danas je to čini se nemoguća misija...
Da
li su potrebne psovke i vulgarizmi kako bi Vas čitatelji i čitateljice bolje razumjeli?
Želite
li i na taj način iskočiti iz mora dosadnih i bezličnih seksi kolumnistica?
Bolje
ne, jer tu
foru su prije vas upotrijebili i Henry Miler i Vedrana Rudan, i Alka Vuica i mnogi
drugi .
I
zato drage moje spisateljice o seksu, iako je seks i požuda svugdje oko Vas, nemojte
psovati!
Muškarci
su i prije i danas, samo i isključivo bježali od takvih žena.
Žena može psovati i koliko god emancipirana bila, no psovka joj neće pomoći u
toj emancipaciji, a pogotovo u muškom svijetu.
Što
psovkom postižete? Veći dojam? Snagu?
Frustraciju?
Drage
moje, sve to možete izraziti i puno finijim načinom.
Bog
je žene obdario suptilnošću i mudrošću, pa čemu onda glumiti muškaraču?
Nije
lijepo uhu čuti ženu kako psuje, kao i što nije ugodno oku vidjeti ružnu ženu.
A
psovka na papiru?
Ta
ostaje zauvijek, jer se izgovorena puno brže zaboravi.
Čak
i lijepa žena psovkom postaje ružna ?
Istina
je da seks danas prodaje sve, o tome sam mnogo i sama pisala.
No
zar se i novinari moraju prodavati uličnim jezikom ? Poput uličarki !
Očito
je u kolumnama o seksu sve dozvoljeno.
Sve
samo da se čita i da se možda upamti i ime onoga koji piše.
Nisam
puritanka, ali smatram da nisam išla na fakultet i polagala ispite iz hrvatskog
jezika da bih pisala psovke samo da pojačam dojam.
Dojam
se može pojačati kvalitetom sadržaja, no očito je to propust i urednika, ne samo
kolumnistica o seksu.
U
struci ih (urednike) zovemo "vratari" jer u moru informacija propuštaju
samo bitne informacije. Oni su poput membrane ili dobrog filtra.
Danas
se često filtriraju psovke, pa se svi čudimo kako i klinci u parku znaju psovati.
Pitajte
bilo kojeg muškarca što misli o ženi koja psuje!
Pitajte
sina kako mu se čini majka kada psuje!
Odgovor
je jednak: odvratna, ružna, bljak…
Čak
i lijepa žena psovkom postaje ružna.
Bolje
"Seks i grad" nego hrvatski jad.
I
onda jesu li sve kolumnistice seksi?
Bilo
bi zaista idealno kada bi bile, ali nisu.
Mogu
one imati zlatnu štiklu s remenčićima, retuširanu sliku iznad svog teksta u novinama,
puno šminke i dar urednika da javno govore o seksu i svim tabuima o kojima se
neke žene još uvijek srame progovoriti, ali ne mogu biti seksi.
Što
je to onda seksi ?
To
je ženstvenost, finoća, tajanstvenost i erotičnost bez pretjeranog vulgarizma.
Kao
Sarah Jessica Parker u ulozi kolumnistice o seksu u slavnoj seriji "Seks
i grad".
Ona
iznosi stvarna iskustva, svoja i tuđa, a da pri tome nikoga ne povrijedi, ne psuje,
a sve stvarne situacije koje mogu biti proste i vulgarne iznosi na komičan način,
tako i da najvećem puritancu postaju slasne.