Nema kompromisa - Porez a što je to ?

Znam da svi vi znate što je to porez!. No jeste li se ikad upitali kako se taj namet razvijao kroz povijest i kako i na koji način su ga obični građani i svi oni drugi. pokušavali izbjeći.

Sama svrha poreza je vrlo jasna. Njime je vlast u svim vremenima sebi osigurala prihod za luksuzan i udoban život, novac za ratovanje, financiranje vojske, policije, tajnih službi i kojekakve druge gluposti.

Njime se siromašne uvijek prisiljavalo da budu još siromašniji. te da zahvaljujući svojoj bijedi, vjerno i poslušno služe bogatima.

Zanimljivo je i to da se čak ni danas ništa nije promijenilo. Dapače nadzor i moguće kazne za neplaćanje poreza su sve veći i sve sličniji situaciji, koju je Orvel opisao u svojoj knjizi "1984".

No i njemu se potkrala pogreška, jer je zahvaljujući posvemašnjom informatiziranosti državnih i poreznih ureda, te velikim mogućnostima nadzora koji se na taj način mogu ostvariti "Veliki brat," u naše domove pristigao tek sa 30-ak godina zakašnjenja.

A mi ćemo se vratiti u prošlost i ispričati vam priču o tome kako je nekad bilo ...

Oprost poreza prvi i zadnji put 247 godine !

Da bi stekao popularnost, rimski car Lucije Domicije Aurelijan izdao je 274. godine proglas, kojim je građanima oprostio sve zaostale poreze i naredio da se svi dokumenti o dugovanjima javno spale.

Stari su Rimljani bili pravi stručnjaci za neobične poreze i carine. Primjerice, zemlje koje su osvajali morale su im plaćati porez kako ih rimska vojska ne bi pokorila na brzinu i surovo, nego - brižno i polako.

Kad rimska država više nije bila tako snažna, car Vespazijan (9.-79.,) je s namjerom da joj vrati joj staru slavu, uveo mnogobrojne nove namete.

Između ostaloga, građani Rima morali su plaćati porez na javne zahode. A kada j Vespazijanov sin Titus prigovorio ocu zbog donošenja takve odluke, car je zagrabio hrpu zlatnika zarađenih tim porezom i stavio ih sinu pod nos

Titus je izgovorio: "Non otet" (ne zaudara). U spomen na taj događaj u Francuskoj i danas javne zahode zovu "la Vespasiennes".

No oprost poreza se od vremena Lucije Domicije Aurelijana više nikad nije dogodio, te je i danas svatko tko nešto zarađuje dužan predati poreznu prijavu i sav novac, koji ide uz to.

Zanimljivo je i to da nakon 274 godine više nitko nikad nije ni pomislio na to da nekom oprosti porez.

I Isus Krist je bio neženja ! Tko zna možda su ga i zbog toga razapeli.

Zašto su zapravo razapeli Isusa Krista ?

No da je tadašnja vlast bila vrlo domišljata u izmišljanju kojekakvih novih nameta, te legalnoj pljački svojih uglavnom siromašnih građana svjedoče nam i slijedeće činjenice

U doba cara Augusta, porez su morali plaćati neženje.

Car je mislio da će ih taj porez natjerati da se ožene i počnu zdušno stvarati nove porezne obveznike, od čega bi naravno najviše koristi imao on i njegovi nasljednici.

Isti taj porez uveden je i u Engleskoj od 1695. do 1706. Neoženjeni ili ne udati plemići su plaćali 20 šilinga, a svi ostali samo jedan.

Istu praksu uveo je i Benito Mussolini tijekom vladavine fašističke vlasti u Italiji. Neženje su i tamo plaćali porez, koji je u odnosu na životni standard bio vrlo velik.

No nemojte ni pomisliti da je današnja hrvatska vlast puno gluplja ili imalo pametnija od stare rimske ili talijanske fašističke, jer se i kod nas već dugo razmišlja o uvođenju poreza na neženje.

Porez na porez i druge gluposti !

U antičko vrijeme vlast se brinula da porezi budu u skladu s bogatstvom onih koji ih plaćaju. Imućni su plaćali više, a siromašni manje. U srednjem se vijeku to promijenilo, te ta nepravda još ni danas nije ispravljena.

Vlast ne zanima kome će i koliko naplatiti porez i hoće li taj nakon toga moći preživjeti. U ono vrijeme novac je bio nužan da bi se moglo ratovati i osvajati , a danas on odlazi u posve druge svrhe recimo mirovine i plaće saborskih zastupnika.

A da bi se sve te težnje i potrebe ostvarile važno je jedino na bilo koji način sakupiti što više novaca

I tako su izmišljeni i novi porezi: na pse, na ovce, žito, prozore dimnjake i sve drugo što su opaki i zli umovi mogli smisliti..

Turci su čak uveli i porez (danak) u krvi kojim su od nemuslimanskog stanovništva otimali djecu. Odvodili ih u tursku školovali i naučili ih ratovati te ih zatim slali u najteže ratne zadatke.

Koliko su takvi ratnici bili okrutni prema svojim protivnicima govori nam i stara bosanska poslovica koje kaže " Bolje Turčin od Poturice".

No to naravno nije sve jer su Turci naplaćivali i poseban porez kršćanima koji su ga morali plaćati samo zato jer su - kršćani.

Neplaćanje poreza ili raznih nameta oduvijek se značili samo jedno: mogućnost da budete kažnjeni i okrutno proganjani. Naravno ukoliko vas uhvate.

Zbog toga što se je usudio povesti seljake u pobunu protiv okrutnog plemića Tahija, Matija Gubec je na krajnje okrutan način javno raščetvoren na Markovom trgu.

Porez, nameti daće i krv potlačenih !

Pošto u ono vrijeme nitko nije znao da postoji PDV odnosno jedinstvenu stopu poreza na sve proizvode vlast je svoju dosjetljivost isprobavala na razne načine.

Porez se plaćao u novcu, radu, vinu, žitu, vuni, siru, kožama, u vojnoj službi... Plaćao se i porez na vinograd , porez na pašu , porez na drvo, porez na žir , porez na prijelaz mosta itd...

Početkom 19. stoljeća u Engleskoj se plaćao poseban porez na broj prozora. Što ih je vlasnik kuće imao više, to je plaćao veći porez. Istovremeno u Poljskoj je naplaćivan i porez na dimnjake.

I svaki put kad je vlasti nedostajalo novaca uveden je neki novi porez.

A najteže je bilo kmetovima u srednjem vijeku, koji su čak dvije trećine svog prihoda morali darivati crkvi, kralju i plemstvu.

No ni to nije bilo dovoljno pa su pojedini plemići propisivali čak i to da svaka mlada djevojka svoju nevinost mora izgubiti baš s njima.

Navodno da je i hrvatski plemić Franjo Tahi prakticirao takvu vrstu poreza ili ponižavanja.

No takva porezna politika ili takva pljačka i ponižavanje dovela je do čestih pobuna kmetova i seljaka te su svako malo izbijale poput naše seljačke bune, koje su na kraju uvijek ugušene krvlju potlačenih.

Porez na duhan, inteligenciju i porez na glupost?

Francuski kardinal i državnik Richelieu prvi je shvatio da se iz strasti pušenja duhana može izvući velika korist za državu te je predložio oporezivanje uvezenog duhana.

S vremenom su taj porez prihvatile i sve ostale zemlje svijeta tako da se danas velik dio svakog državnog proračuna puni na račun duhana i duhanskih proizvoda.

Francuskom kralju Luju XV. financijski je savjetnik predložio da se uvede porez na inteligenciju, koji bi svi rado plaćali jer nitko ne bi za sebe javno priznao da je glup i da ne treba plaćati taj porez.

I naravno da pri tom vlast nikad nije željela sama sebi nametnuti poreze pa nikad nije ni zabilježen prijedlog o uvođenju poreza na glupost.

Dapače od najranijih vremena je vladao običaj da predstavnici vlasti u najvećoj mogućoj mjeri budu oslobođeni od poreza i svih ostalih davanje.

Porez su oduvijek najteže podnosili oni najsiromašniji. A oni najbogatiji su u pravilu bili oslobođeni od plaćanja tog nameta.

Jedan od najneugodnijih načina plaćanja poreza je poziv na služenje vojnog roka ili mobilizacija. U tom slučaju vlast ili država od vas očekuje da svoj izmišljeni dug platite ukoliko to zatreba i vlastitim životom.

Neobični porezi jučer, danas ili sutra

Prusi su plaćali velik porez ukoliko su nosili čizme.

Da čizme su u ono vrijeme bile velika rijetkost i luksuz. No danas je situacija drugačija pa svi mi plaćamo velike poreze i na posve banalne i krajnje neophodne stvari koje su potreba i nisu luksuz recimo sapun ili četkice za zube

Talijani su potkraj 19. stoljeća morali plaćati porez na vožnju biciklom od 10 lira za održavanje putova koje su "uništavali".

Iz tog poreza nastala je i današnja cestarina koju plaćate prilikom registracije vozila, vožnje autocestom, kupovine benzina i tko zna gdje drugdje.

U Francuskoj se u srednjem vijeku kartanje smatralo velikim grijehom. Da bi vlast suzbila tu strast, kupci karata za igru plaćali su velik porez.

A danas takav ili sličan porez plaćaju pušaći. I nije samo zato jer se netko dosjetio da bi i pušenje moglo biti štetno.

Za vrijeme vladavine Petra Velikog muškarci su u Rusiji morali plaćati porez na bradu. Ruskog je cara naime ljutio njihov običaj nošenja duge brade.

Druga verzija iste te priče govori da je jedan od prijatelja Petra Velikog bio vlasnik tvornice britva (pribor za brijanje) i da je kralj nakon uvođenja tog poreza bio bogato nagrađen.

Mora se samo umrijeti i platiti porez !

I naravno da su svi uvijek razmišljali o tome kako da ne plate ili bar izbjegnu plaćanje poreza.

Neki su u tome bili vrlo dosjetljivi poput Vergilija koji se budući da se u starom Rimu nije plaćao porez za zemlju na groblju dosjetio da u svojoj kući priredi sprovod za uginulu muhu i tako se oslobodi plaćanja tog nameta.

No neki to i nisu bili poput poznatog gangstera Ala Ca-ponea koji je bez obzira na sva zlodjela koja je učinio u zatvoru završio tek kad je netko otkrio da godinama nije platio porez

No sve to uvodi nas i u priču o osnovnim postavkama modernog kapitalizma što bismo zasad željeli izbjeći pa je stoga važno ponoviti da i svi mi živimo u tom društvenom uređenju te da i za nas vrijedi pravilo koje kaže da čovjek u životu mora samo dvije stvari.

Umrijeti i platiti porez !

I stoga se nakon čitanja ovog članka pokušajte prisjetiti da li ste i ove godine ispunili poreznu prijavu, te da li ste posve sigurni da u međuvremenu nije izmišljen i neki novi porez.

Ovo nema veze s rasizmom već sa činjenicom da bi siromašni dječak jednom kad odraste mogao zaboraviti platiti porez ili kaznu za učinjeni prometni prekršaj