Mr.sc. Tena
Perišin je profesor sociologije, komparativne književnosti, te engleskog jezika
i književnosti.
Magistar
je društveno-humanističkih znanosti iz područja Filologije.
U
televizijskom novinarstvu okušala se u različitim formama.
Radila
je kao reporter, urednik i autor dokumentarnih emisija.
Aktivno
se služi engleskim i talijanskim jezikom, a sporazumijeva se na francuskom, njemačkom
i češkom
Njeno
obrazovanje i osobni afiniteti motivirali su je da se prijavi na audiciju za televizijske
suradnike-novinare 1981. godine.
Tijekom dugogodišnjeg radu na Televiziji Zagreb, odnosno Hrvatskoj televiziji,
istakla se kao novinar, reporter, autorica brojnih dokumentaraca, urednica programa,
urednica redakcija, te voditeljica projekata.
Stručno
se usavršavala na američkim sveučilištima.
Godinu
1984/1985. provela je baveći se istraživanjem filma na poslijediplomskom studiju
na Harvardu, na Odsjeku za vizualne umjetnost
Autorica
je i koautorica više radova na temu medija.
Između
ostalog, napisala je i poglavlje u knjizi Politika u programu HTV-a, koju je 2003.
objavio HHO.
Aktivno je sudjelovala na brojnim domaćim i međunarodnim medijskim skupovima,
seminarima, okruglim stolovima ili radionicama.
Od
2003. nositelj je nastave na predmetu Televizija na Studiju novinarstva na Fakultetu
političkih znanosti.
Trenutačno
je pomoćnica Glavnog urednika Informativnog programa za organizaciju i digitalizaciju.
A
više o njenom novinarskom radu i karijeri moći ćete saznati ukoliko svojim mišem
kliknete na slijedeći link: Tena Perišin
- novinar
TV
je kućni ljubimac bez kojega ne možemo zamisliti dan. Mediji su sredstva i oruđa
kojima se služimo, a i koja služe za hipnozu mase u koju se mnogo puta ubrajamo.
Demagogijom se često vladalo masom. Danas postoje suptilnija sredstva. To se često
čini kroz razonodu i zabavu. TV sapunice ovladale su masovnom publikom i osvojile
udarne termine. Zašto je to tako, porazgovarali smo s Mr. sc. Tenom Perišin, pomoćnicom
Glavnog urednika Informativnog programa Hrvatske televizije i predavačicom na
predmetu Televizija na Studiju novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu
Razgovarala
i piše: Sunčica Furdek
Zašto
su se sapunice u velikom broju tako naglo pojavile u Hrvatskoj?
Poplava
domaćih sapunica poklopila se s dolaskom komercijalnih televizija. Tako na primjer
najave da će RTL u udarnom terminu emitirati sapunice, te da je tim oružjem uništio
informativne emisije javne televizije, sigurno su utjecale da se i HTV dobro pripremi.
Tako
je već u prvoj sezoni RTL-a , HTV izbacio svoju prvu pravu sapunicu Vilu Mariju.
U
samom startu, Vila Marija imala je odličnu gledanost. Termin od 18.30 ili 18.40
bio je dovoljan da odvuče dio potencijalnih gledatelja RTL-ovih vijesti koje se
emitiraju u 18.45. No, u isto vrijeme istom tom sapunicom HTV-e je potisnuo emisije
javnog sadržaja koje su uvijek bile odlika Hrvatske televizije.
Tako
je na primjer u sezoni dok se emitirala Vila Marija, na 2. programu emitirao odličnu
vanjskopolitičku emisiju Internacional, sa sjajno napravljenim reportažama iz
svijeta.
Netko
će reći sapunica nema iste gledatelje kao vanjskopolitička emisija.
Moguće
da nema, ali ako mi još uvijek imamo jedan televizor u obitelji, onda je vjerojatnije
da će izbor pasti ili na sapunicu ili na vijesti koje se prikazuju na RTL-u.
Kolika
je u postotku stvarna gledanost nestvarnih serija u Hrvatskoj?
Nemam
točan pregled svih sapunica koje se kod nas prikazuju. Ali i ovako napamet mogu
reći da su gotovo sve domaće sapunice.
Zanimljivo
je da je velika gledanost i meksičkih sapunica koje se prikazuju sredinom dana.
Tako
se sada informativne emisije vezuju za sapunice jer im to diže gledanost.
Publika
se često poistovjeti s nekim likom u sapunici, a i same glumce u stvarnom životu
doživljava kao likove iz serije. Koji su psihološki i sociološki aspekti utjecaja
TV sapunica na publiku?
Prevelika
identifikacija glumca s nekim likom, može na karijeru mlađeg glumca imati posljedice.
A ne odnosi se to na glumce koji glume samo u sapunicama.
Na
primjer, Tarik Filipović je odličan glumac. No, morat će se jako truditi da mu
lik voditelja Milijunaša ne zasjeni sve ostale uloge koje ima u kazalištu ili
na filmu. Ali bilo je toga i prije.
Mnogi
glumci ostali su zauvijek "zabetonirani" u liku iz serije. Dudek je
tako ostao Dudek, pa kada je kasnije kao Martin Sagner, postao i zastupnik u Saboru.
Publika
se poistovjećuje s likovima u sapunici, to je istina. Ali, poistovjećivali su
se i ranije, s poznatim likovima dramskih serija.
To
je jednostavno jedna od osnovnih karakteristika televizije kao medija.
Televizija
je "domaći" medij, ona je različita od filma jer je po svojoj biti zamišljena
da se gleda u domaćem ambijentu, u obitelji, o likovima se razgovara i komentira
i za vrijeme trajanje programa.
I
ako gledamo kontekst u kojem je radnja smještena, to su obično obitelj i ured.
I to ne samo u sapunicama, nego i u popularnim humorističnim serijama.
Što
je sitcom i koja je razlika između sitcoma i sapunice?
Sitcom
i sapunica danas su dva tipično televizijska žanra, ali oba porijeklo imaju na
radiju. I sitcom i sapunica određeni su konvencijama žanra, nekim zajedničkim
elementima koji se ponavljaju i zbog kojih gledatelji to prepoznaju kao žanr.
Sapunice
su zapravo "priče bez kraja". To je serijal koji se može prikazivati
iz dana u dan, 52 tjedna u godini, s kontinuiranom pričom koja se bavi obiteljskim
temama, osobnim ili obiteljskim odnosima i ima ograničen broj stalnih likova.
Sapunice
ili serijali imaju otvoren kraj - tijekom nekoliko epizoda isprepliće se nekoliko
priča, tako da za razliku od serije, nijedna epizoda nije cjelina za sebe.
Sitcom
ili komedija situacije, je humoristična igrana serija u trajanu od oko pola sata,
sa stalnim likovima i scenografijom.
Komedije
situacije imaju jasno definiran početak, sredinu i kraj.
Situacija
-humoristično događanje, obično se odvija oko nekog problema i komplikacija koje
prate taj problem i njegovo razrješenje u okviru jedne polusatne epizode.
U
čemu je moć sapunica?
Sapunice
su svjetski fenomen.
Skoro
svaka zemlja koja ima televiziju ima svoje sapunice, zato što su jeftine i imaju
veliku popularnost.
U vrijeme vladavine vojnog režima u nekim južnoameričkim državama, svojedobno
su ljudi u javnosti slobodno mogli razgovarati jedino o nogometu i latinoameričkim
sapunicama - telenovelama.
Kod nas su uvozne sapunice bile izuzetno uspješne u vrijeme dok nije bilo domaćih.
Ali kad se pojave domaće gotovo je uvijek pravilo, u svim zemljama, da su one
uvijek popularnije od najuspješnijih stranih.
U
"šablonu" sapunice koju određuje žanr, stave se neki prepoznatljivi
domaći likovi, domaće situacije, i uspjeh je zagarantiran. Uspjeh očigledno ne
može pomutiti ni loša gluma, a ni nemušto napisani dijalozi.
U
krugu mladih intelektualaca negativno se gleda na TV sapunice. Zašto je u Hrvatskoj
sve manje putopisa, kvalitetnih dokumentaraca, kulturnih i znanstvenih emisija
i dobrih filmova, a sve više zabavnih programa i TV trakavica?
Ne
bih rekla da je sve manje kvalitetnih dokumentaraca i filmova.
Problem
je što gledatelji teško dolaze u priliku da ih vide. Uspjeh Zagreb Film Festivala
ili Zagrebdoxa govori koliko je zanimanje mladih za dobar film, dokumentarac,
kratki film.
Kako
dobre dokumentarce, dobre kulturne i znanstvene emisije staviti u program i da
ih netko gleda, to je pitanje.
Možda
bi mnogo više ljudi gledalo takve programe kada bi njih i ljude koji to rade u
medijima pratilo barem kao što se prate aktivnosti Jelene Veljače.
Zaista
ne znam recept na koji se boriti protiv opće komercijalizacije medija.
Dok
javnost ne shvati da može utjecati na stvari oko sebe, dotle će televizije sastavljati
program koji ih po mom mišljenju podcjenjuje.
Sjajan
ciklus stranih dokumentaraca pod zajedničkim nazivom Reporteri dok se prikazivao
četvrtkom navečer na HTV-u u vrijeme dok je na prvom programu HTV-a bio Milijunaš,
a na RTL-u Big Brother, gledao je zanemariv broj gledatelja.
Zbog toga je iz večernjeg termina prebačen u subotnji poslijepodnevni i sada imaju
veću gledanost nego što su imali navečer.
Koji
je lijek za odvikavanje od pretjerane ovisnosti o TV serijama?
Čak
i u Americi, kolijevci sapunica, one se prikazuju u terminu rano poslijepodne.
U
večernjim terminima prikazuju se televizijski filmovi, televizijske drame, serije
daleko bogatije proizvedene.
Kod nas su sapunice zavladale večernjim terminima.
Sapunicom
na sapunicu, reality na reality, tako se kod nas vodi borba za marketinški kolač.