Preporučen rezolucija 1200 x 960Sadržaj se mijenja jednom mjesečno
 
 
    
 
 

 
 
  • S obzirom da nam gospodin Šporer nije poslao puno svojih slika u ovom djelu namijenjenom slikama odlučili smo vam predstaviti i neke od njegovih knjiga.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
   
 

Rođen je 1930. godine u Slavonskom Brodu. Diplomirao je na Matematičko-fizičkom odjelu Prirodoslovnog fakulteta u Zagrebu. Postdiplomski studij filozofije znanosti i znanstvene publicistike završio je na Sveučilištu u Zagrebu. Kao profesor matematike i fizike radio je na gimnaziji u Slavonskom Brodu, a zatim kao profesor na Pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu.

Za urednika u "Školskoj knjizi u Zagrebu izabran je 1969. godine gdje je radio do umirovljenja. Živi u Zagrebu.

Aktivno sudjeluje u javnom životu, objavio je više stručnih i popularno znanstvenih knjiga kao i niz članaka u tisku (Vjesnik, Školske novine, Brodski list...).

 
  Razgovarao i objavio: Nenad Grbac
   
 
  Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično ?
 
 
  • Nakon završene gimnazije u Slav. Brodu položio sam prijemni ispit i upisao studij kemije (zajedno s Milkom Babović) na Kemijsko tehnološkom fakultetu u Zagrebu želeći postati inženjer kemije.
  • Pošto sam tijekom prve godine studija položio nekoliko ispita i kolokvija i stekao uvjete za upis u drugu godinu razmišljajući o svom budućem pozivu zaključio
    sam da bi mi iz određenih razloga više odgovaralo da budem profesor o čemu ranije
    nisam ni pomišljao.
  • I tako sam umjesto da nastavim studij kemije podnio molbu za prijelaz na PMF - grupa matematika i fizika. Mojoj molbi je udovoljeno. I tako sam jednog dana postao profesor matematike i fizike i zaposlio se na gimnaziji u Slav. Brodu.
  • Još u vrijeme studija kao apsolvent vodio sam grupu seminara prirodnih nauka na
    Radničkom sveučilištu i pri tom održao niz predavanja u raznim radnim organizacijama
    u Zagrebu, posebno o primjeni atomske energije što je tada bila vrlo aktualna tema.
  • Prve radove objavio sam 1963. a zadnje 2012. Ukupno sam napisao 12 knjiga iz
    matematike i fizike, četvoro skripta, 16 stručno-metodičkih radova, 2 udžbenika za
    osnovnu školu, 10 raznih priručnika (neke od njih kao suautor), 5 didaktičkih pomagala od kojih su 3 kraća filma.
  • Poimenični popis ovih radova može se naći na mojoj web stranici
  • https://sites.google.com/site/sporerzlatko/
 
 
  Možete li navesti vašu, E-mail adresu, ili način na koji vas naši čitatelji mogu
kontaktirati?
 
 
 
 
  Kao profesor matematike i fizike radili ste u gimnaziji, zatim kao profesor na pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu. 1969 izabrani ste za urednika u "Školskoj knjizi" gdje ste radili do umirovljenja, no i u tom poslu bavili ste se ponajviše matematikom. Kako je došlo do toga da se odlučite da će matematika biti vaš životni izbor?
 
 
  • Stjecajem okolnosti u životu sam se pretežno bavio matematikom no prvi radovi objavljeni u stručnim časopisima bili su iz fizike, a na Pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu predavao sam fiziku (Nauka o toplini i Nauka o elektricitetu i magnetizmu).
  • Na osnovu objavljenih radova pozvan sam od "Školske knjige" da se javim na upravo objavljen natječaj za urednika matematike i fizike.
  • Pošto sam se javio izabran sam za urednika, radio sam nekoliko godina na tom mjesto no ubrzo se pokazalo da je preobiman posao za jednog čovjeka i da svaki od ovih predmeta treba svog urednika. Ja sam se odlučio za matematiku što su od mene i očekivali a taj posao bio mi je interesantniji jer su udžbenici za matematiku potrebni za sve razrede osnovne i srednje škole kao i za mnoge fakultete dakle rad je vrlo raznovrstan.
  • Iako sam se u životu pretežno bavio matematikom imao sam još od đačkih dana
    interes i za razne društvene znanosti pa i za zbivanja u politici. Ovo zanimanje za razna područja zadržao sam i kasnije a kao urednik pohađao sam i interdisciplinarni postdiplomski studij Filozofija znanosti i znanstvena publicistika gdje sam obranio svoj magistarski rad "Kritičko istraživanje djela Ivana Paskvića" koje se pretežno odnosilo na njegov matematički rad.
 
 
  Kakva je razlika između predavanja Matematike djeci u recimo gimnaziji i uredničkog posla u "Školskoj knjizi" tijekom kojeg ste objavili desetak knjiga, više skripti, didaktičkih pomagala i stručnih članaka. Koji od ta dva posla doživljavate kao teži i odgovorniji?
 
 
  • U vezi rada profesora na gimnaziji i urednika u "Školskoj knjizi" mogao bih reći da unatoč razlici što se jedan obavlja u razredu a drugi u radnoj sobi, među njima u osnovi ima dosta sličnosti. A sličnost je u tome što sam kao profesor učenike želio zainteresirati za matematiku služeći se pri tom i ponekom anegdotom o poznatim matematičarima, a upoznati ih pritom i sa činjenicom da je matematika temelj tehničkih znanosti, a mnogo je doprinijela razvoju svih ostalih znanosti.
  • Kao urednik nastojao sam pak zainteresirati vrsne matematičare za pisanje udžbenika i drugih knjiga s područja matematike što često nije bio jednostavan posao jer su mnogi od njih smatrali da je za znanstvenike daleko važnije objavljivati znanstvene radove koji doprinose njihovom ugledu i karijeri.
  • Oba ova posla bila su mi važna i odgovorna, no osobno mi nisu bila teška jer sam ih zavolio i radio sa zadovoljstvom, a mislim da sam uspio sačuvati dobre i srdačne odnose kako sa učenicima tako i sa znanstvenicima.
  • Oba ova posla ostala su mi u lijepoj uspomeni i bilo mi je drago vidjeti kako su mnogi moji bivši učenici postali vrsni stručnjaci i ostvarili uspješnu karijeru, kao na primjer jedan je postao predsjednik vlade, neki su postali vrsni kirurzi, ugledni pravnici, ekonomisti, a jedna od njih postala je ravnateljica ugledne matematičke gimnazije, a druga član Vrhovnog suda RH, treća pomoćnica ravnatelja velike bolnice, a jedan moj đak bio je ravnatelj Vojne bolnice za vrijeme Domovinskog rata. Sa svima njima ostao sam u dobrim odnosima i rado se susrećemo na godišnjicama mature.
  • Kao razrednik smišljao sam razne teme za sat razrednika i tako j jedna od njih bila tema o spolnim odgoju samo za učenice, a održala ga je jedna mlada liječnica - moja znanica koja je to rado prihvatila. Doveo sam je u razred, predstavio učenicama i vratio se u zbornicu.
  • Kako je ovaj sat trajao znatno dulje od školskog sata, pojavio sam se ponovo u razredu i zatekao sve učenice okupljene oko katedre za kojom je sjedila liječnica u živoj raspravi s djevojkama. Kada su me ugledali na vratima, učenice su mi rekle neka samo idem kući a one će još ostati.
  • U želji da zahvalim liječnici sutradan sam razgovarao s njom i tom prilikom mi je rekla da je vrlo zadovoljna velikim brojem pitanja i da im je ponudila da ako žele mogu slobodno doći na razgovor u njenu ambulantu u vrijeme dežurstva.
  • Na postojeću odluku Ministarstva da ove satove održe razrednici, mogu se samo nasmijati.
 
 
  Možete li nam reći nešto više i o tom uredničkom poslu u "Školskoj knjizi"? Postoji li
nešto na što ste naročito ponosni i postoje li projekti za koje smatrate da im je trebalo posvetiti više pažnje?

 

 
 
  • Urednički posao po mom mišljenju ima dosta elemenata menađerskog posla, a to je okupiti i surađivati s najboljima iz određene struke. Urednik ih treba zainteresirati i angažirati za pisanje udžbenika i prateće literature kako za osnovno i srednje obrazovanje tako i za fakultete. Osobno sam kao urednik prve godine obilazio fakultete kao i institut "Ruđer Bošković" sa željom da obnovim stara poznanstva iz studentskih dana i uspostavim nova.
  • Pošto sam stekao povjerenje većine domaćih matematičara ne samo iz Zagreba, već i onih iz Rijeke, Splita i Osijeka, a za sve to bilo je potrebno izvjesno vrijeme, urednički rad postao je znatno lakši.
  • Osim izravnog angažiranja vrsnih stručnjaka za autore, recenzente i prevoditelje tražio sam i dobivao vrlo korisne savjete i prijedloge za prijevod najboljih knjiga iz strane literature. Naravno da mi je za sve ove kontakte koristilo i to što sam ubrzo postao i član Upravnog odbora Društva matematičara i fizičara RH. Zanimalo me je također i to koji su po mišljenju naših najbolji mlađi perspektivni beogradski matematičari.
  • Pošto su mi dali dva imena s njima sam se na zajedničkim seminarima ne samo upoznao već i sprijateljio i surađivao. Stoga su nas u bivšoj državi smatrali najboljim izdavačem a recept da se to postigne vrlo je jednostavan - surađuj i angažiraj najbolje iz područja kojim se baviš bez obzira na nacionalnost, vjeru, stranku kojoj pripada i sl. Važno je samo da spada među najbolje.
  • Osobno me iznenađuje da to nikako ne shvaćaju i ne prihvaćaju oni na vlasti već im je jedino važno da su na odgovornim i važnim mjestima ljudi iz određene stranke ili osobni prijatelji i rođaci u koje imaju povjerenje.
  • Sva zamišljene projekte ostvario sam u okviru naših mogućnosti a volio bih da smo uspjeli izdati još više knjiga u okviru biblioteke "Moderna matematika"
 
 
  U svojim knjigama uveli ste i nešto drugačiji, ležerniji i djeci puno zanimljiviji
pristup matematici. U jednom od naših prijašnjih razgovora naveli ste da se taj vaš pristup ozbiljnoj temi poput Matematike ispočetka nije dopao baš svima, no da je uspjeh knjige "Uh ta matematika", neke od njih natjerao da priznaju da matematika ne mora baš uvijek biti stroga i ozbiljna. Možete li nam reći više o tome?
 
 
  • Istina je da sam u nekim svojim knjigama uveo malo ležerniji pristup djelomično prožet humorom i stoga je djeci prihvatljiv i zanimljiv.
  • Činjenica je da se ovdje ne radi o obveznim udžbenicima koji obrađuju gradivo propisano programom. Primarni je zadatak ovih knjiga da čitaoca zainteresiraju za određeno gradivo a pritom da naravno nešto i nauče.
  • Dobro se sjećam da sam i ja u đačkim danima a i kasnije rado čitao popularno znanstvena djela iz raznih područja osobito ako su pisana lakim stilom i sa dozom humora.
  • Istina je da su i neki matematičari bili pomalo skeptični prema ovom ležernijem pristupu (tako mi je primjerice jedan od njih čitajući moj rukopis rekao- ne znam čemu bi služila ova knjiga) no brzo su shvatili da su knjige iz matematike u kojima nema formula ni strogih dokaza a ima šaljivih primjera korisne jer pobuđuju interes učenika za ovaj predmet pa lakše prihvaćaju i "ozbiljne" knjige.
 
 
  Knjiga "Uh, ta matematika" objavljena 1976. doživjela je veliki uspjeh, prevedena je na
više jezika, pri čemu treba posebno istaknuti izdanje na ruskom jeziku u u izdanju
Pedagogike. Moskva. 1981.. Možete li nam reći nešto više o toj knjizi ? Možete li nam
navesti u koliko primjeraka je ta knjiga tiskana?
 
 
  • Kod ove knjige zanimljiva mi je činjenica da uopće nisam imao namjeru napisati neku
    pomalo zabavnu knjigu već sam počeo pisati manju ozbiljnu knjižicu u kojoj sam
    želio objasniti i navesti primjere za neke matematičke strukture kao što je grupa,
    polugrupa, prsten polje, tijelo i sl.
  • Ovo pisanje mi je išlo dosta teško i sporo i za sedam dana napisao sam jedva dvije stranice jer su mi stalno dolazile na pamet neke smiješne i šaljive zgode kao primjerice "definicije" romba kao kvadrata koji stoji ukrivo (što mi je zaista rekao prijatelj zubar kada sam ga u šali pitao zna li što je to romb) ili izjavu Russella da je matematika predmet kod kojeg nikad ne znamo što je to o čemu govorimo i da li je ono što kažemo istina.
  • Želio sam ne misliti na takve neobične izjave jer želim pisati ozbiljan tekst no to mi nije uspjelo jer su mi neke neozbiljne ideje stalno navirale na um i nikako se nisam uspio posvetiti onom što sam namjeravao te sam na kraju "kapitulirao" rekavši sam sebi kad je tako pisat ću o onom što mi stalno dolazi na pamet.
  • I pisao sam uistinu sa zadovoljstvom i zabavljao se na taj način. Ideje su same dolazile i pošto sam napisao oko 250 stranica, zaključio sam da prestanem
    pisati. Tada su se pojavili problemi o kojima ranije nisam ni razmišljao.
  • Kakav naslov dati tako šarolikom tekstu? Sjetio sam se da su mi prijatelji znali reći: Uh, ti i tvoja matematika i tako sam došao do naslova: Uh, ta matematika.
  • Sada kada sam imao i tekst i naslov, nisam znao šta da radim s tim rukopisom jer kao urednik za matematiku nisam mogao rukopis ponuditi sam sebi, a bilo mi je neobično da kao urednik velikog izdavača ponudim rukopis nekom drugom.
  • I tako je rukopis ležao kod mene na polici, a ja sam bio zadovoljan što sam ga napisao. I tada je "Školska knjiga, kao i svake godine (čega se nisam ranije sjetio) raspisala natječaj za popularno znanstveno djelo. Rukopis sam pod šifrom "Vječiti problem" predao na natječaj i pošto ga je komisija prihvatila, otkrio sam ime autora.
  • Rukopis sam zatim po prijateljskoj liniji dao na čitanje nekolicini vrsnih matematičara (Kurepa, Devide, Pavković i drugi) koji su mi dali niz korisnih primjedbi koje sam usvojio i na čemu sam im bio vrlo zahvalan. Imena im nisam stavio na knjigu za svaki slučaj da ih ne kompromitiram ako knjiga ne bude dobro prihvaćena u krugovima matematičara.
  • Međutim knjiga je dobro prihvaćena i prevedena na ruski (u Moskvi su izašla 2 izdanja), poljski, mađarski i slovenski, a kod nas je doživjela 6 izdanja.
  • Ukupno je tiskana u nešto više od 200.000 primjeraka.
  • Kada sam bio u Moskvi pitao sam njihovog glavnog urednika kako su došli do ove knjiga a on mi je odgovorio: stručnjaci su nam preporučili. Knjiga je naime bila izložena na nekoliko međunarodnih sajmova knjiga.
 
 
  Ta knjiga početak je i vaše i više nego uspješne suradnje s ilustratorom Nedjeljkom
Dragićem. Knjiga je 1977. godine nagrađena nagradom za ilustracije "Mlado pokoljenje" koju dodjeljuje Savet za vaspitanje dece Jugoslavije i prvom nagradom za grafičko uređenje na XXII sajmu knjiga u Beogradu.
 
 
  • Ovom knjigom započeo sam plodnu suradnju s Dragićem. Bilo mi je zanimljivo surađivati s njim, jer iako nije znao matematiku, svojim umjetničkim nervom osjetio je što treba nacrtati.
  • Bio sam primjerice impresioniran njegovim crtežom hotela s beskonačno mnogo soba kojim je zorno prikazao beskonačnost.
 
 
  Suradnja s Dragićem rezultira i vašom novom knjigom "Brbljanje o geometriji" koja je
napravljena u obliku stripa. Čija je ideja bila da se geometriji pristupi na takav način ?
Jeste li se ikad prije toga susreli s stripom koji se bavi matematikom ?
 
 
  • U rukopisu knjige "Brbljanje o geometriji" želio sam kraćim dijalozima između simpatičnog profesora i učenika upoznati djecu s osnovnim geometrijskim pojmovima koji se obrađuju u prva 4 razreda osnovne škole.
  • Zamolio sam Dragića da tekst ilustrira s odgovarajućim crtežima
    (dužina, pravac, ravnina, trokut, četverokut, krug, kružnica...) što je on odmah i prihvatio.
  • Nakon približno dva mjeseca donio mi je rukom ispisanu knjigu-strip da je pregledam.
  • Bio sam iznenađen i zatečen mnoštvom živopisnih crteža i pitao se a gdje je moj rukopis. Tek nakon što sam pregledao nekoliko stranica vidio sam da je sav tekst u odgovarajućim crtežima.
  • Dragiću se očito svidio tekst koji je bio u kratkim dijalozima učenika i profesora da je s njim načinio strip iz geometrije. I meni se naravno svidio ovakav pristup i veliki trud koji je ilustrator u to uložio i tako postao i suautor.
  • Godinama sam kao urednik pohađao sajmove i izložbe knjiga (Zagreb, Beograd, Frankfurt, Varšava, Moskva) i s posebnim interesom razgledavao izdanja ne samo matematike već i ostalih znanosti, no nigdje nisam našao, što naravno ne znači da i ne postoji, knjigu-strip iz neke od egzaktnih znanosti.
 
 
  I ta knjiga je tiskana i na poljskom i mađarskom jeziku. Nije li i to dokaz da je riječ o ediciji posebne vrijednosti i vrlo originalnih rješenja?
 
 
  • Knjiga "Brbljanje o geometriji" tiskana je i u Varšavi kod izdavača "NASZA KSIEGARNIA" pod naslovom "OCH, TA GEOMETRIA" u nakladi od 30.000 primjeraka.
  • Njihova urednica bila je stoga u "Školskoj knjizi" i zamolila je da joj predamo originalne crteže što smo i učinili a oni su ih uredno vratili tako da je poljsko izdanje isto kao i naše naravno na poljskom jeziku.
  • Svakako da nam je njihov prijevod ove knjige značajno priznanje s obzirom da Poljaci imaju bogatu popularno-znanstvenu literaturu iz matematike kao i vrsne matematičare.
 
 
 

Knjiga "Računanje problema nema" donosi drugačiji pristup. Možete li nam reći više o tome.

 
 
  • Povod pisanja ove knjige dosta je neobičan. Poznato mi je da se djeca rado igraju kockicama jer se vrlo lako i jednostavno slažu na različite načine a prikladne su i za upoznavanje brojeva kao i osnovnih računskih radnji. To me ponukalo da zatražim od jednog stolara da mi izradi dvadesetak drvenih kockica i s njima se zabavljam u uredu kada nisam imao posla na nekom rukopisu. Tako sam igrajući se ovim kockama ustanovio da se pomoću njih djeca mogu upoznati s više različitih računskih radnji i nekim pojmovima kojima se služimo u matematici.
  • Osim izgradnje brojeva slažući kockice jednu na drugu mogu se zorno objasniti i pojmovi manji i veći promatrajući dva stupca različite visine. Zatim lako možemo zorno objasniti i računske radnje zbrajanja i oduzimanja a također i množenje i dijeljenje. Isto tako možemo pomoću kockica uvesti i objasniti pojmove jednadžbe i nejednadžbe što nisam ni očekivao, kao i i veće dekadske jedinice desetice, stotice, tisućice itd.
  • Tako sam igrajući se kockama došao na ideju da u jednom opširnijem tekstu odnosno knjizi sve ovo opišem i uz pomoć vrsnog ilustratora Zvonimira Lončarića nastala je knjiga "Računanje problema nema".
 
 
 

Vaša sljedeća knjiga "Matematički leksikon za nematematičare" tiskana je prvi puta
1988. godine. Drugo izdanje te knjige bilo je i jedan od povoda da vam se dodjeli republička nagrada za popularizaciju znanosti "FRAN TUĆAN". U objašnjenju je navedeno: Na temelju svega izloženog, slobodni smo predložiti da se nagrada "Fran Tućan" za 1992. godinu dodijeli mr. Zlatku Šporeru, jednom od najznačajnijih i najistaknutijih hrvatskih popularizatora matematike, autoru knjiga čija ukupna naklada u višekratnim izdanjima i prijevodima na ruski, poljski, mađarski i slovenski premašuje 350.000 primjeraka. Kako ste vi doživjeli tu nagradu?

 
 
  • U ovoj knjizi pokušao sam na pristupačan način upoznati učenike s nizom ključnih matematičkih pojmova koje sam naveo nakon konzultacije s više matematičara.
  • Kada je rukopis bio gotov tražio sam poznatog ilustratora Krešimira Zimonića da ga ilustrira što je on i prihvatio a za suradnicu je uzeo i Magdu Dulčić.
  • Za nagradu sam predložen kako stoji u obrazloženju Komisije zbog svog osobnog doprinosa u popularizaciji matematike s objavljenih deset knjiga, jednom matematičkom slikovnicom, tri didaktička pomagala, učešćem u izradi prve domaće video kazete iz matematike, petnaest stručnih radova, serijom napisa u časopisu za djecu "Smib" pod naslovom "Vesela matematika" mnogobrojnim predavanjima održanim za nastavnike i učenike te javnim nastupima putem tiska i televizije.
  • Pritom su posebno istaknute knjige Uh, ta matematika, Brbljanje o geometriji, Računanje problema nema i Matematički leksikon za nematematičare te davanja pažnje likovnoj komponenti popularnoj prezentaciji matematike angažiranjem poznatih likovnih umjetnika Nedeljka Dragića, Zvonimira Lončarića Krešimira Zimonića i Magde Dulčić.
  • Na ovu nagradu posebno sam ponosan što me je na nju predložila Komisija u sastavu od pet poznatih i uglednih matematičara i to: dr. Mirko Polonijo red. prof. PMF, Zagreb, dr. Vladimir Devide, akademik, Zagreb, dr. Svetozar Kurepa red. prof. PMF, Zagreb, dr. Boris Pavković, red. prof. PMF, Zagreb, dr. Zvonimir Šikić, izv. prof. FSB, Zagreb.
  • Povodom dobivanja ove nagrade dobio sam i pismene čestitke rektora zagrebačkog Sveučilišta te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja.
  • Još 1986.dakle prije dobivanja nagrade ugodno me iznenadila i čestitka uglednog profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pedagoga i metodičara dr. Vladimira Poljaka povodom izlaska mojih knjiga. Navesti ću samo početni dio njegove čestitke.
  • Ponajprije čestitam, čestitam i opet- čestitam. Svojim radovima prestigli ste sve naše jugoslavenske metodičare matematike i postigli svjetske domete što Van uostalom priznaju i u velikom Sovjetskom savezu, zemlji u kojoj se matematika i te kako cijeni. ......
  • Napomena: cijeli tekst ovog pisma nalazi se mojoj web stranici čiji je link naveden u odgovoru na prvo pitanje.
 
 
 

Možete li nam reći nešto više ili istaknuti koju zanimljivost i o drugim knjigama koje ste
objavili?

 
 
  • Napisao sam i knjige koje sažeto obrađuju cjelokupno osnovnoškolsko i srednjoškolsko gradivo matematike a to su Repetitorij matematike za osnovnu školu (9.izd.) i Repetitorij matematike za srednje škole (4.izd.) kao i Repetitorij fizike (8.izd.) kojeg sam napisao zajedno s A. Kuntarićem.
  • Nakon odlaska u mirovinu napisao sam i udžbenik matematike za prvi razred osnovne škole kao suautor udžbenik za četvrti razred sa svim pratećim materijalima (priručnik za nastavnike, zbirku zadataka, vježbenicu i nastavne listiće).
  • Udžbenike sam pisao kao umirovljenik, jer sam smatrao da ne bi bilo u redu da obavezne knjige pišem kao aktivni urednik.
 
 
 

Prilikom objave knjige "Matematičke formule i njihova primjena" napomenuli ste mi da ona sadrži i formule pomoću kojih je moguće izračunati kamatne stope banaka i da tu čovjek može doći do iznenađujućih rezultata. Naveli ste mi i vlastiti primjer. Možete li to ispričati i našim čitateljima?

 
 
  • U ovoj knjizi naveo sam niz formula i primjera koji se ne uče u većini srednjih škola već samo u ponekim (geodetskim, ekonomskim i dr.) tako sam napisao i više formula iz područja financijske matematike, sferne trigonometrije, kombinatorike, vjerojatnosti, statistike itd.
  • Da su nam i ove formule ponekad potrebne i korisne uvjerio sam se iz vlastitog iskustva. Namjeravao sam naime prodati svoj stan, uzeti kredit od banke i kupiti nešto veći stan za što mi je trebalo oko 50.000 DEM. Od banke sam to mogao dobiti uz prilično visoku kamatu.
  • Prema formuli za amortizaciju duga izračunao sam da bi tijekom idućih 15 godina trebao banci vratiti 110.000 DEM i kada sam to vidio odustao sam od te transakcije.
  • Postala mi je tada jasna i velikodušnost poznate svjetske banke, kada je u to doba oprostila vraćanje glavnice jednoj siromašnoj afričkoj zemlji (što su svi shvatili kao plemenitu gestu) da bi zadovoljili samo vraćanjem kamata.
  • Razumijem stoga da se banke mnogo ne uzbuđuju zbog povratka duga sve dok dužnik uredno plaća kamate.
 
 
 

Sudjelovali ste i u projektu didaktička pomagala namijenjena djeci kako bi već u ranoj
dobi naučila osnove matematike. Možete li nam reći nešto više o tome? Možete li navesti linkove gdje se nalaze video zapisi nalaze kako bi ih i naši čitatelji vidjeli i eventualno ponudili na uvid svojoj djeci?

 
 
  • Načinio sam vlastitim rukama uzorak prema kojem je načinjena računaljka (slika se vidi na mojoj web stranici) i napisao Upute za računaljku koje mogu poslužiti i roditelju i nastavniku.
  • Osnovna ideja u primjeni računaljke je težnja da se ostvari pravilo od konkretnog prema apstraktnom. Računaljka može poslužiti za objašnjenje izgradnje brojeva, osnovne računske operacije te uvođenje pojmova jednadžbe i nejednađbe.
  • Kasnije je na zahtjev nastavnika načinjena velika računaljka za rad u razredu.
  • Video kazeta odnosno kraći filmovi iz matematike "1,2,3,..mi već znamo brojiti", "Upoznajmo likove i tijela" i "Video početnica iz matematike" nastali su na malo neobičan način.
  • Naime jednog dana došla su mi u ured dva čovjeka predstavili se i rekli mi da su iz poduzeća SKALA koje se bavi izradom video kazeta. Pošto smo sjeli zajedno za stol počeli su mi na široko pričati o prednostima filma kada bismo ga u većoj mjeri uveli i koristili u nastavi. Načelno sam se složio s tim no nikako mi nije bilo jasno zašto su došli k meni kao uredniku koji se bavi rukopisima a nema, kao ni "Školska knjiga" veze s filmom.
  • Da ovaj razgovor privedem kraju rekao sam im da ću predložiti nekim matematičarima koji za to imaju interesa da stupe u vezu s njima i zajedno načine neki nastavni film iz matematike.
  • Oni su mi na to odgovorili na moje zaprepaštenje da to budem ja jer su vidjeli neke moje knjige i došli na tu ideju. Mada o radu na filmu ne znam ništa oni su uporno ustrajali na tome da ja budem autor, da se prihvatim tog posla a oni će mi pružiti svu pomoć što budem trebao.
  • Nevoljko sam na kraju na to pristao iako mi je ovaj posao bio određeni izazov jer nikada o tome nisam ni razmišljao. Sjećam se dobro da sam tog dana došavši kući išao u enciklopediji tražiti i čitati što je točno scenario, a što sinopsis jer ću se s tim neko vrijeme morati baviti.
  • Tako sam ni kriv ni dužan postao autor video kazeta čiji se linkovi nalaze također na mojoj web stranici u grupi didaktičkih pomagala.
 
 
 

U knjizi "Nemoć kritike" objavili ste sve objavljene i neobjavljene članke koje ste poslali dnevnom listu Vjesnik. Što vas je navelo da pišete u njihovoj rubrici "Pisma čitatelja"? Da li je objavljivanje tih članaka dovelo do bar djelomičnog rješavanja problema na koje ste u pismima upozoravali ili je kritika ipak bila "nemoćna", kao što i naslov kaže? Što vas je navelo da sve te tekstove objedinite u knjizi?

 
 
  • Poznato je da većina ljudi voli s prijateljima razgovarati o raznim društvenim problemima i pritom iznositi svoje kritičke primjedbe na postupke nižih i viših organa vlasti i u tim razgovorima nerijetko iznose i neke zanimljive ideje i korisne prijedloge, no sve to ostane tek u uskom krugu od nekoliko ljudi.
  • Ako pak kritične primjedbe i pametne prijedloge objavimo u tisku velika je vjerojatnost da će ih pročitati nekoliko stotina pa i tisuća ljudi i možda se među njima nađu i neki koji donose odluke i oni će bar razmisliti o pročitanim stavovima i prijedlozima, a možda nešto i poduzmu.
  • Stoga kao običan čovjek bez ikakvog utjecaja ne želim ostati potpuno pasivan već činim ono što mogu bez obzira na minimalne izglede da ću nešto postići i promijeniti. Kada bi tako postupili i mnogi drugi ljudi, povećali bi se izgledi da se nešto i postigne.
  • Ništa ne pokušati, najlošije je rješenje koje na žalost mnogi i prihvaćaju jer misle da je to najpametnije.
  • Razlog što sam sve svoje dopise objavio u knjizi je taj što su mi nakon 2000. godine mnogi tekstovi ostali neobjavljeni a u nekima su pojedini bitni dijelovi izostavljeni što se prije nije događalo barem ne s mojim člancima.
  • Želio sam stoga da sve napisano i poslano bude pristupačno svim zainteresiranim čitateljima i zato sam ih objavio u knjizi koja je objavljena u digitalnom obliku i da sada ju je preuzelo više od tisuću ljudi.
 
 
 

Kakav je Zlatko Šporer kao osoba? Što vas veseli, a što rastužuje?

 
 
  • Nalazim da sam običan normalan, prosječan čovjek s nekim dobrim i lošim osobinama.
  • Veseli me ako mogu načiniti nešto dobro i korisno za sebe i za druge a uživam u šetnjama, izletima, plivanju, dobroj knjizi, kazalištu, koncertima, izložbama i druženju s prijateljima mlađim i starijim.
  • Rastužuje me činjenica da sve više prijatelja iz mladosti nalazim na groblju, a opća ekonomsko- politička situacija također ne izaziva radost.
 
 
 

Malo je poznato da je i vaša supruga bila pedagoški radnik, odnosno profesor francuskog jezika, i ona je također napisala nekoliko knjiga. Možete li nam reći nešto više o tome?

 
 
  • Da, moja je supruga profesorica francuskog jezika i književnosti, diplomirala je francuski jezik na Beogradskom univerzitetu, a nakon toga provela je dvije školske godine na Sorboni i stekla diplomu na Visokoj školi za profesore francuskog jezika u inozemstvu (ESPFE).
  • Zaposlena je od 1961. na gimnaziji "Zlatko Šnajder", u Slavonskom Brodu.
  • Predavala je književnost sa osnovama estetske kulture i francuski jezik. S velikim uspjehom i oduševljenjem organizirala je i uvela učenje francuskog - drugog stranog jezika po AVGS Guberininoj metodi.
  • Od 1971. radi u Zagrebu na Školi za strane jezike (Varšavska) i honorarno na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
  • Napisala je Priručnik za francuski jezik 1. i 2. uz udžbenik Blaženke Bubanj : Le francais pour vous. Tijekom rada na Pravnom fakultetu napisala je udžbenik: Francuski za studente prava.
  • Osim toga važno mi je što i meni pomaže svojim primjedbama i savjetima prilikom pisanja knjiga i raznih tekstova.
 
 
 

Koliko je vama kao piscu zanimljiva pojava digitalnih knjiga ?

 
 
  • Pojava digitalne knjige za mene je vrlo zanimljiva i korisna i vrlo brzo sam je prihvatio, a mislim da u odnosu na tiskanu knjigu ima određenih prednosti kao i nedostataka.
  • Osobno vjerujem da će one obje još godinama živjeti i na neki će se način dopunjavati na zadovoljstvo čitatelja.
 
 
 

Bez obzira što ste vjerojatno jedan od pisaca s najviše objavljenih knjiga i što su većina od tih knjiga tiskane u za današnje vrijeme vrlo velikim tiražama sve svoje knjige ste odlučili digitalizirati i besplatno ustupiti na čitanje svekolikom Internet pučanstvu? Koji razlozi su vas naveli na to ? Jeste li zadovoljni čitanošću koje vaše knjige bilježe na internetu?

 
 
  • Razlog zbog kojeg sam dao digitalizirati i besplatno ustupiti na čitanje svim zainteresiranim vrlo je jednostavan, a to je osjećaj zadovoljstva koje čovjek ima kada drugima nešto daje što ne mora uvijek biti materijalne naravi.
  • Tko takvo zadovoljstvo nije osjetio, sigurno neće shvatiti izreku da čovjek postaje sve bogatiji kad nešto daje.
  • Tako primjerice za neke prijevode nisam primio nikakav honorar, jer sam pristao da ga dobijem u njihovoj valuti kada posjetim njihovu zemlju.
  • Zbog opće situacije u našoj zemlji koja je djelomično bila okupirana nije mi se nigdje putovalo te nisam mogao ni preuzeti honorar, no zadovoljstvo zbog ovih prijevoda trajno je ostalo.
  • Zadovoljan sam čitateljima mojih knjiga na Internetu jer je u kratkom roku više od tisuću njih preuzelo nekoliko knjiga.
 
 
 

Jeste li zadovoljni suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige?

 
 
  • Vrlo sam zadovoljan ovom suradnjom i uvjeren sam da će se ona i nastaviti.
 
 
 

Možete li nam otkriti vaše planove. Radite li na nekoj novoj knjizi? Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?

 
 
  • Imam već nekoliko neobjavljenih radova za koje želim da dođu do čitatelja i kada ih prikupim dovoljan broj (a na to, vjerujem da neću dugo čekati zahvaljujući sveprisutnom jednoumlju naših tiskovina kao i državne televizije, tema ima i na pretek).
  • Želio bih objaviti u novoj knjizi koju bih zatim digitalizirao.
 
 
 

I za kraj nam recite da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti, a da vas ja to nisam pitao ?

 
 
  • Posebno bih želio naglasiti poruku mladima da ako žele imati uspjeha u poslu kojim se bave moraju u tome biti uporni i sistematični i ne odustajati od svakodnevnog rada pojavom prve poteškoće. To su mi rekli istaknuti znanstvenici kada sam ih pitao u čemu je tajna njihova uspjeha.
  • Također je važno biti aktivan i fizički i duhovno u svakoj životnoj dobi. Na starost ni godine ne možemo utjecati jer nitko nije zaslužan zato što je mlad, niti kriv zato što je star. No da li ćemo stariti i duhom ovisi o nama samima.
  • Važno je stoga tijekom cijelog života zadržati mladenačku radoznalost, ostati mlad duhom i pratiti što se nova događa u svijetu znanosti, kulture, umjetnosti, sporta, ekonomije..... I ne idealizirati prošla vremena u kojima je, čini nam se, sve bilo lijepo i skladno jer smo bili mladi.
 
 
Copyright; Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora i intervjuirane osobe.