Preporučen rezolucija 1200 x 960Sadržaj se mijenja jednom mjesečno
 
 
    
 
 

 
 
  • Kaže se da ponekad slike govore više od riječi pa smo vam Kristinu odlučili opisati i na taj način. Ova slika možda najbolje opisuje ambijent u kojem se Kristina osjeća najsigurnije i najugodnije.
 
 
 
  • Kao i svaka majka Kristina je jako ponosna na svoju djecu.
  • Upravo stoga odabrali smo ovu sliku na kojoj se nalaze Kristijan, Kristina i Emilia.
 
 
 
  • Na ovoj drugoj slici nalaze se Kristijan, Kristina i Antonio.
  • Onako usput otkrit ću vam jednu veliku tajnu: Nekom s ove slike jaaako se sviđa moja Schnautzi.
 
 
  • Više od nje same, o Kristini Koren kao pjesnikinji, književnici i osobi govore njene knjige a, većinu od tih knjiga moći ćete posve besplatno preuzeti na portalu digitalne-knjige.com.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  • Zbirka poezije "Evo me moj gospodine"; Digitalne-knjige.com, Zagreb, 2015.
  • digitalne-knjige.com/koren5.php
 
 
 
 
 
 
   
 

Kristina Koren rođena je 28.07.1978.godine u Zagrebu gdje i danas boravi i stvara. Aktivno je sudjelovala u novinarskim natjecanjima za vrijeme školovanja i bila urednik školskog časopisa "Izidor". Piše ljubavnu i duhovnu poeziju te romane. Završila je osnovnu i srednju školu u Zagrebu. ". Majka je troje djece.

Svoje prve stihove zabilježila je još u školskoj klupi kada je umjesto zadanog sastavka napisala svoju prvu pjesmu "Moj prijatelj robot" i od tada emocije prenosi kroz stihove, a svojim je literarnim izražavanjem postigla današnje rezultate.

 
  Razgovarao i objavio: Nenad Grbac
   
 
  Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično?
 
 
  • Za početak, pozdravljam sve koji prate portal i vjerne čitatelje rasprostranjene po kontinentima.
  • Pišem od svoje 12 godine života, jednostavno sam počela izražavati se literarno, kada bi npr., profesorica hrvatskog jezika u osnovnoj školi zadala neki sastavak ja bih umjesto sastavka napisala pjesmu. Tako se to nastavilo i u srednjoj školi. Postala sam urednik našeg školskog časopisa "Izidor", kojem smo mi sami birali ime. I dan danas se časopis tako zove. Moja tadanja profesorica Ljerka Križanec, rekla mi je tada kako će moja poezija jednog dana doseći zrelost. I zaista mislim da se upravo to i dogodilo.
  • Osim poezije pišem i romane, ljubavne i duhovne, koje sam također počela pisati u ranoj djevojačkoj dobi. Znala bih cijelo ljeto za vrijeme školskih praznika provesti u sobi pišući romane, sanjareći, mama bi mi uvijek govorila da živim u nekom svom svijetu, a tada sam najviše čitala Danielle Stell i maštala kako ću jednog dana postati kao ona. Ali to je malo nemoguće ovdje na Balkanu.
 
 
  Možete li navesti vašu, E-mail adresu, ili način na koji vas naši čitatelji mogu kontaktirati?

 
 
  • Moja mail adresa je kristina.l.koren@gmail.com i uvijek odgovaram na svaki mail. Mogu me kontaktirati i na twitteru, također i na facebooku, pod mojim imenom i prezimenom. Rado bih i navela svoju kućnu adresu, možda nekoga potakne da piše pismo, kao nekad. Jako mi je žao što se više na taj način ne komunicira.
 
 
  Rođeni ste u Zagrebu. Vaša ljubav prema rodnoj grudi i više je nego očita, majka ste troje djece, radite u Banci, pišete poeziju, aktivni ste u književnim krugovima. Kako uspijevate sve to uskladiti?
 
 
  • Da. Rođena u Zagrebu, živim ovdje i namjeravam provesti ostatak života. Bilo bi možda sebično reći kako zaista "obožavam", ovaj grad, njegov miris, rijeku pored koje živim.
  • Moja djeca imaju razumijevanja za moje pisanje, volim reći da su moji najveći obožavatelji i najveći kritičari. Nikad ih nisam zanemarila zbog posla i jednog i drugog, trudila sam se uvijek nadoknaditi neki propust.
  • Na žalost, malo sam se i povukla iz književnih događanja jer ne stignem nekada sve obaveze ispuniti, žao mi je što sam nedavno propustila promociju triju pjesnikinja, ali sam zaista bila spriječena. Trudim se koliko mi vrijeme dozvoljava.
 
 
  Jedan od razloga za objavu ovog intervjua je i objava vaše knjige "Pokidane niti" na portalu www.digitalne-knjige.com. Da li bi nam mogli reći nešto više o toj knjizi i tome što vas je navelo da je napišete i objavite.
 
 
  • Jako sam ponosna na tu zbirku, kao i na sve do sada. Ta zbirka je napisana 2014 godine, i kako volim reći, kad mi rijeci same dolaze - pišem. Mislim da je ta zbirka upravo ona zrelost koju mi je nekada davno spomenula profesorica, i ako smijem reći, sretna sam i ponosna na broj skidanja sa linka te zbirke jer meni osobno to puno znači, vidim da ju ljudi čitaju, već sam dobila i pohvale za tu zbirku od čitatelja, a mislim da je to svakome tko se bavi ovim poslom, zaista nešto jako važno. Veće priznanje za ovo mi ne treba.
  • Čitatelji su prihvatili zbirku "Pokidane niti", a uskoro izlazi i tiskani materijal, pripremam promociju i zbirka doseže polako svoj vrhunac.
 
 
  Sami ste spomenuli da vas mnogi pitaju kako ste u tako kratkom vremenu uspjeli napisati i objaviti čak 6 knjiga. Možemo li im ovim putem odgovoriti na to pitanje?

 

 
 
  • Da. Uspjela sam, Hvala Bogu. Smatram da nas sve vodi neka sila i da uvijek bude kako On hoće. Moje zbirke su meni nešto poput dnevnika. Ja to tako volim reći jer u svaku zbirku je utkan jedan dio mene, moje duše, mojih sjećanja. Svaka moja pjesma ima zaista poruku u sebi, i samo onaj tko zaista oprezno čita može shvatiti sto "je pjesnik time htio reći"
  • Mislila sam sada malo stati i odmoriti sa objavama, ali ne želim. Sve dok dišem ja ću pisati i objavljivati. Pripremam trenutno dvije zbirke i jednu knjigu. To sam sanjala i želim živjeti svoj san.
 
 
  Vašu knjigu "Evo me moj gospodine" mogli bismo opisati i kao Duhovnu poeziju, odnosno poeziju inspiriranu vjerom. Kako to da ste se odlučili okušati i u tom pomalo zaboravljenom književnom žanru i što vas je navelo na pisanje te knjige?
 
 
  • Dugo sam pripremala tu knjigu. Pjesme su stajale u bilježnici, jednostavno nikako da ju završim. A, onda je stigla korizma 2014. Moje svakidašnje mise su vrhunac ove zbirke i ne sramim se reći da je u nju utkano sve ono što je u svakom čovjeku. Vapaj, molitva, vjera. Mislim da ta knjiga nije slučajno baš tada objavljena, za vrijeme Uskrsa. Ona je "morala" tada biti objavljena jer ima zaista duboku poruku, zato onaj tko ju nije skinuo sa linka neka ju slobodno preuzme jer neće požaliti. Pripremam još jednu istu.
 
 
  Mnogi misle da je lako napisati i objaviti knjigu! Da li je to zaista tako? Koliko je vremena i truda potrebno uložiti u takvo što?
 
 
  • Ma tko to misli? Naravno da nije lako. Prije svega, pisac daje sebe. Svaka pjesma je dio duše, dio osjećaja. Kada je pisac sretan iznosi svoje osjećaje kroz pjesmu, tako je i obrnuto kada je povrijeđen. Ja baš nisam imala previše sreće u ljubavi pa sam dotakla na taj način mnoge koji su se pronašli u mojim pjesmama. Čak i muškarci. Nedavno sam dobila poruku od jednog mladića da sam ga jako dotakla i da je u mojim pjesmama pronašao - sebe! Zaista se onda i nadam da je uspio ući u bit svega. Hoću reći - u bit ženskog srca.
  • Duhovnu poeziju ne pišem na isti način. Ona je posebna i za nju mi treba puno više vremena, jer ulazim u dublje poimanje sebe, i onog u što vjerujem.
 
 
  Što vama kao piscu znači pisanje ?
 
 
  • Da se ponovno rodim, opet bih radila isto - pisala. Oduvijek sam željela pisati, kao sto sam i napomenula. Osobno, pišem rimu, liriku. Možda zato sto sam odrasla uz Vesnu Parun moju najdražu spisateljicu koju sam čak imala čast i sresti, jedno smo vrijeme živjele u istom kvartu u Dubravi. Voljela sam Cesarića, Ujevića, Tadijanovića, Kaštelana. Uz njih sam odrasla i čitala njihove pjesme. Ne znam da li su oni zaslužni za moju rimu ali ne vjerujem da ću ikada promijeniti svoj način pisanja jer smatram da se na lirici rađala književnost i prije svega cijenim rimu i radije ću pročitati pjesmu koja se rimuje, nego bilo koju drugu poeziju, što ne umanjuje vrijednost te druge, nego mi je samo lirika draža. Zašto? Zato sto je puno teže sklopiti rimu, a da opet cijela pjesma ima smisla i da prenese poruku.
 
 
  Možete li nam reći nešto više ili istaknuti koju zanimljivost i o drugim knjigama koje ste objavili?
 
 
  • Moje prve dvije zbirke, "U sjeni izgubljenog vremena" i "Kada tuga zavlada tišinom" su, jedan mali čušpajz. Da se malo našalim. U tim zbirkama zaista se mogu naći i pjesme koje su bile moj početak i zbog kojih sam i nastavila pisati. Kad se vratim na te zbirke bas me vrate u djetinjstvo i moje početke, podsjete me na neke bivše ljubavi. Netko je davno rekao "Ako te zavoli pjesnik, nikada nećeš umrijeti". E pa to je definitivno istina.
  • Ali od svih mojih zbirki najdraža mi je duhovna "Evo me moj Gospodine".
 
 
  Osim pisanja knjiga aktivni ste i u društvenom životu. Ako se ne varam česti ste gost književnih i poetskih događanja. Možete li nam reći nešto više o tome.
 
 
  • Kao što sam rekla, žao mi je ako zbog obaveza neki događaj propustim, a dogodi se - na žalost. Trudim se na neke velike manifestacije zaista i odazvati i prisustvovati. Barem kao član neke udruge. Iako smatram da bi se te iste udruge više trebali angažirati oko svojih članova, a na žalost to se ne događa.
 
 
 

Kakva je Kristina Koren kao osoba? Što vas veseli, a što rastužuje?

 
 
  • Kristina Koren je jako jednostavna, skromna. Uvijek sam nasmijana i imam zaista jako puno strpljenja i razumijevanja za druge. Imam svoj ritam i rutinu, ne volim kad me netko požuruje ili uvjetuje. Ono sto me zaista rastužuje, osim gladne djece i ostavljenih životinja, a to je među nama pjesnicima kada zavlada zavist i ego. Kada te netko odbaci a pojma nemaš zbog čega, ogovara te, a ne poznaje. To je žalosno. A to mi puno govori upravo o tim istim ljudima pa se ne zamaram previše jer nisu vrijedni nikakve pažnje.
 
 
 

Svoje digitalne knjige odlučili ste u cijelosti pokloniti svim posjetiocima portala digitalne knjige odnosno svim korisnicima interneta koji budu zainteresirani za
preuzimanje te knjige. Što vas je navelo na takav potez?

 
 
  • Ne tako davno, izašla je moja prva zbirka "U sjeni izgubljenog vremena", u rujnu 2013. Ta zbirka je bila spremna i čekala izdavača. Moja draga prijateljica i spisateljica Sandra Vulin me upoznala sa svim detaljima i postupcima te sam knjigu slala izdavačima ali je odbijena kao nekomercijalna. Ali nisu mi potopili sve nade.
  • Otvorila sam blog koji je prihvaćen i imao pozitivne komentare na moju poeziju i Sandra me povezala s drugom pjesnikinjom Jadrankom. Jadranka je nesebično stvar uzela "u svoje ruke", upoznala me sa portalom i tako je moja zbirka ipak ugledala svijetlo dana. I uvijek ču joj biti zahvalna za pomoć iako ju tada nisam ni poznavala. U protivnom, moja bi knjiga još uvijek stajala na stolu čekajući "svojih 5 minuta".
  • A s druge strane, nitko me ne posjeduje, nitko ne uvjetuje, ne moram brinuti hoće li mi knjige biti isporučene, hoću li dobiti svoj honorar i još mnogo briga. I hoće li mi promocija biti na vrijeme organizirana. A vjerujem da svi pisci to prolaze. Ja ovaj posao ne gledam materijalno i ne izdajem knjige da bih zaradila već iz potpuno drugih razloga.
  • Ja jednostavno VOLIM ovaj posao, volim pisati, volim objavljivati. Volim svoje ime za koje danas mnogi znaju i to me imponira, moram priznati. Volim što se moje ime nalazi na portalu upravo bok uz bok sa mojim omiljenim pjesnicima iz djetinjstva i to je veliki uspjeh za mene. Nisam se umislila već mi je drago i sretna sam sto su moje pjesme na nekim meni nepoznatim ljudima, ostavile trag.
 
 
 

Koliko je vama kao piscu zanimljiva pojava digitalnih knjiga ?

 
 
  • Živimo u 21 stoljeću. To već samo govori za sebe. Iako sam ja poprilično konzervativna, ali pokušavam se priviknuti na ova "moderna vremena". Sve nam je dostupno na Internetu. Klinci sa Interneta skidaju lektire. Danas je uznapredovalo sve digitalno. Pa zašto onda nekom Johnu ne bi bila dostupna i moja zbirka? Tamo u Švedskoj, ili Australiji. Eto imam informaciju da su čuli za mene čak i u Novom Zelandu, Kini. Za sve to zaslužan je ovaj portal.
  • A za one koji vole papir i koji vole čitati i listati knjigu, postoje i sve moje zbirke u tiskanom izdanju. Neke su u knjižnici "Bogdan Ogrizović" Preradovićeva, a knjižnica "Dubrava" koja se nalazi u sklopu kulturnog centra, ima primjerke svih mojih do sada izdanih zbirki. To govorim s toga jer i sama se volim zavući u pidžamu u krevet, pokriti toplom dekom, skuhati čaj i u miru listati knjigu i čitati. A sada dolazi zimsko vrijeme kad će mi to biti najljepše vrijeme za uživanje u knjizi.
 
 
 

Jeste li zadovoljni suradnjom ostvarenom s portalom digitalne knjige?

 
 
  • Jako sam zadovoljna suradnjom sa portalom, kao i sa urednikom portala kojem šaljem svoj materijal na doradu. Vi ste Nenade, jedan čovjek sa velikim srcem i velikim pragom tolerancije. Uvijek imate vremena za ispravljanje mojih grešaka, a i cijenim sav vaš trud oko same dorade, od objave na portal do pdf formata spremnog za ispis. I sve to za relativno prikladnu cijenu, te se mi pisci nemamo potrebe brinuti, ni o ISBN broju, što je jako važno.
  • S druge strane portal Digitalne knjige je savršeno mjesto za objavu mojih knjiga jer zahvaljujući portalu velika večina knjiga postiže i ono što je svakom piscu najvažnije - veliku čitanost.
 
 
 

Možete li nam otkriti vaše planove. Radite li na nekoj novoj knjizi? Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?

 
 
  • Da, kao sto sam već i napomenula. Pripremam dvije zbirke i jednu knjigu. Jedna zbirka će biti ljubavnog sadržaja, a druga duhovnog. Knjiga je gotova ali čeka svoje vrijeme. A imam i hrpu neobjavljenih romana još iz ranih dana svoje mladosti koje bih rado objavila, ali potrebno je neko vrijeme raditi na njima. Od lekture do promjene mjesta događaja. Poeziju je u svakom slučaju lakše pisati.
 
 
 

I za kraj nam recite da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti a da vas ja to nisam pitao ?

 
 
  • Mislim da nema. Dali ste sve od sebe da pitanja budu dovoljno kvalitetna i iz ovih pitanja čitatelji će saznati upravo ono sto i treba. Sve važno sam napomenula, a dalje neka prate portal i budu aktivni jer na portalu će biti sigurno još zanimljivih knjiga i novosti.
 
 
Copyright; Nenad Grbac & Impero present
Sadržaj ove stranice nije dopušteno ni kopirati, ni prenositi u drugim medijima, bez odobrenja njenog autora i intervjuirane osobe.