Gospodin
Sanader ispred svoje kuće Kozarčevoj ulici vrijedne, ni više, ni manje, nego 10
000 000 kuna.
Sanaderova skromna
i vrlo jeftina vila bez Ive Sanadera.
Mirjana Sanader
sigurno nije ni slutila, da će tijekom svog braka s Ivom Sanaderom postati i vlasnica
nekoliko stanova.
Ana Lovrin Sanaderova
ministrica pravosuđa.
Marina
Matulović bivša Sanaderova gradonačelnica i sadašnja Sanaderova ministrica.
U
vrijeme dok se na televiziji vrte skupo plačne predizborne reklame na kojim se
dr. Ivo Sanadrer pokušava predstaviti kao veliki i sposoban vođa hrvatskog naroda,
mi smo naišli i na materijal koji velikog vođu , prikazuje i u malo drugačijem
svijetlu, odnosno kao osobu koja se na krajnje nepošten način uspio dokopati kuće
Kozarčevoj ulici, u elitnom djelu Zagreba. Sve to bez obzira na predizbornu šutnju
ili upozorenja na političku nekorektnost (koja mi na ovom portalu nismo dužni
poštivati), pokazuje da je dr Ivo Sanader, posve drugačija osoba od one kakvom
se ovom napaćenom, naivnom i tisućama puta prevarenom hrvatskom narodu želi predstaviti
tijekom predizborne kampanje.
Piše:
Nenad Grbac
Vesna
Škare Ožbolt napokon progovorila
Cijela ta
priča oko Sanaderove, u posljednjih petnaestak godina, stečene imovine uporno
i brižno je skrivana od očiju javnost.
No
zatim se Sanaderu dogodila Vesna Škare Ožbolt.
Ona
je naime na nedavno održanoj konferenciji za novinare, napokon otkrila jedan od
glavnih razloga zbog kojih je prije dvije godine, smijenjena s mjesta ministrice
pravosuđa.
Naime
ona tvrdi da je smijenjena samo zato jer je odbila, po hitnom postupku, riješiti
žalbu braće Hrastar, koja su zatražila svoj nacionalizirani podrumski stan u zgradi
u Kozarčevoj ulici u Zagrebu.
U
kojoj, kao obiteljskoj kući, sada stanuje samo dr Ivo Sanader s svojom obitelji.
Vesna je zbog toga smijenjena, a njena nasljednica Ana Lovrin se odmah prihvatila
posla, odbila žalbu braće Hrastar i tako cijelu kuću sa 992 kvadrata zemljišta
poklonila obitelji Sanader.
Kako
su privatizirali tvornice tako i stanove
Sve
je počelo kad su Đuro Papac i braća Hrastar 1997. godine
podnijeli zahtjev za naknadu oduzete imovine,
smatrajući da su oni ti koji i polažu pravo na naturalnu restituciju tog stana,
a slijedom toga i na 992 kvadrata zemljišta na kojem se nalazi kuća.
Za
dio koji neće biti moguće vratiti, predlagali su isplatu novčane naknade.
U
to vrijeme dr. Ivo Sanader bio je šef kabineta predsjednika Franje Tuđmana i glavni
tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti. Gradonačelnica Grada Zagreba bila
je Marina Matulović Dropulić, njegova sadašnja ministrica.
Mirjana
Sanader, Sanaderova supruga , već je tada na brzinu upisana kao vlasnica dva,
a njezin otac Ivan Šarić jednog stana u kući u Kozarčevoj 21.
Način
na koji su Mirjana i njen otac stekli sve te stanove vrlo je sličan načinu na
koji su svi HDZ-ovi uglednici stjecali stanove, tvornice, tvrtke i sve ostalo
što je ušlo u proces privatizacije ili krađe.
Bivši
stanari tih stanova su naravno sasvim slučajno preseljeni u druge stanove, koji
su se u nalazili društvenom vlasništvu. Da bi šutjeli o svemu što im se dogodilo
ponuđena im i je vrlo povoljna mogućnost otkupa novih stanova.
Sve
to naravno, na trošak poreznih obveznika i građana grada Zagreba.
Stan
koji je nestao HDZ-ovi mađioničari pretvorili su u maglu
Nakon
što je Vesna Škare Ožbolt smijenjena, a njena nasljednica Ana Lovrin proglašena
Ministricom pravosuđa, napokon su se ostvarili svi uvjeti da se problem četvrtog
stana u kući u Kozarčevoj ulici u Zagrebu uspješno riješi.
A
to je vjerovali ili ne urađeno na slijedeći način:
Stan
je jednostavno nestao. Prestao postojati, odnosno Ispario iz evidencije.
Ubrzo
nakon toga Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo pod ravnanjem tadašnje gradonačelnice,
a današnje Ministrice Marine Matulović izvijestilo je 2001. godine da u toj zgradi
u Kozarčevoj 21 odjednom više nema stambenih prostora u društvenom vlasništvu,
već da su upisani samo vlasnici triju stanova: Ivan Šarić i Mirjana Sanader.
Samim
tim postalo je jasno da onog četvrtog stana zbog kojeg je uložen žalba jednostavno
više nema.
HDZ-ovi
mađioničari pretvorili su ga u maglu.
Za
sve su krive podzemne vode iz Kupske ulice
Sigurno
ste se upitali kako su to uradili i kako je moguće da se stan pretvori u maglu
i nestane sam od sebe.
Naravno
da to i nije bilo baš lako.
Način
na koji je stan nestao s ovoga svijeta bio je slijedeći:
Gradsko
komunalno ravnateljstvo gradonačelnice Matulović drugog., travnja. 1996. godine.
na brzinu je utvrdilo da stan u suterenu nema, ni minimalne tehničke uvjete za
stanovanje i dodijelilo Šešljagi zamjenski (gradski!) stan na Malešnici.
Već
dva dana kasnije stan je izbrisan iz evidencije stanova.
Brzom
akcijom iskopčani su i svi komunalni priključci.
Razlog?
U stanu je primijećeno "vlaženje na zidu u visini 15 centimetara".
Zbog toga su stradali podovi, a renoviranje nije bilo moguće zbog "podzemnih
voda koje dolaze iz Kupske ulice" i naravno neriješene kanalizacije.
Kadija
te tuži, a hrvatsko pravosuđe ti sudi
U
valjanost hrvatskog pravosudnog sustava tad su se uvjerili i polagatelji prava
na taj stan koji su predložili stručno vještačenje kako bi se utvrdilo pravo stanje
u tom stanu, da se vidi je li on doista toliko neupotrebljiv za stanovanje da
je morao biti izbrisan iz evidencije stanova.
Pristali
su čak i podmiriti troškove vještačenja.
No
ni to nije pomoglo jer je njihov zahtjev odmah odbijen.
Ne
biste vjerovali, no zahtijev je odbijen samo zato, jer je"temeljem dokumentacije
utvrđeno da predmetni stan ne postoji".
Ubrzo
zatim i Gradski ured za imovinsko-pravne poslove odbio je zahtjev Đure Papca,
Zlatka i Željka Hrastara za povratom tog stana i građevinskog zemljišta.
U dokumentima
o odbijanju zakona primjećena je i ova rećenica "Ovo tijelo smatra da zahtjev
predlagatelja nije osnovan, jer obzirom, da u trenutku donošenja zakona o naknadi
.... stan u naravi nije postojao".
A
ako nema stana, nema ni povrata zemljišta.
Poklonjenoj
ili ukradenoj kući se ne gleda u zube
I tako je
obitelj Sanader došla u posjed cijele kuće u Kozarćevoj ulici bez ijedne kune
.
Ono
što je bilo društveno, iznenada je postalo samo njihovo vlasništvo.
A
društvo odnosno svi mi građani ove zemlje koji smo i pravi vlasnici tog stana
ostali smo bez još jednog dijela svoje imovine.
Kasnije
je Sanader postao stranački vođe HDZ-a ubrzo zatim i predsjednik vlade pa su na
dotični stan svi iznenada zaboravili.
Ana
je bila i ostala i vrlo loš i pomalo smiješni, da ne kažemo i umno zaostali Ministar
pravosuđa.
Marina
Matulović je u znak zahvalnosti zbog uspješno obavljenog posla ili preevare također
unaprijeđena u Ministricu.
Novinari
koji su znali šutjeti premješteni su na dobro plaćene poslove u Ministarstvu vanjskih
poslova.
Onim
koji nisu znali šutjeti urućen je otkaz.
A
Sanader je zaslugom prozirnih reklamnih spotova iznenada postao neprikosnoveni
vođa hrvatskog naroda.
Vuk
pojeo magare ili kako izbijeći gorki okus u ustima
Drugim riječima
vuk pojeo magare, a ovce i dalje na broju.
Konačni
zaključak vuk sit, ovce i dalje bezbrižno pasu,
A
magare ?
Ono
odlukom korumpirane gradonačelnice Matulović, Hrvatskog pravosudnog sustava, Gradskog
ureda za imovinsko-pravne poslove i Gradskog komunalnog ravnateljstva jednostavno
nije ni postojalo.
Što
se mene tiče za sve vas bilo bi dobro da se ove basne prisjetite i prije nego
što ispunite svoj glasački listić.
Samo
zato da se sutra ili prekosutra ne bi probudili s gorkim okusom u ustima.