Gospodin
Sanader ispred svoje kuće Kozarčevoj
ulici vrijedne, ni više, ni manje, nego
10 000 000 kuna.
Sanaderova
skromna i vrlo jeftina vila bez Ive Sanadera.
Mirjana
Sanader sigurno nije ni slutila, da će
tijekom svog braka s Ivom Sanaderom postati
i vlasnica nekoliko stanova.
Ana
Lovrin Sanaderova ministrica pravosuđa.
Marina
Matulović bivša Sanaderova gradonačelnica
i sadašnja Sanaderova ministrica.
U
vrijeme dok se na televiziji vrte skupo
plačne predizborne reklame na kojim se
dr. Ivo Sanadrer pokušava predstaviti
kao veliki i sposoban vođa hrvatskog naroda,
mi smo naišli i na materijal koji velikog
vođu , prikazuje i u malo drugačijem svijetlu,
odnosno kao osobu koja se na krajnje nepošten
način uspio dokopati kuće Kozarčevoj ulici,
u elitnom djelu Zagreba. Sve to bez obzira
na predizbornu šutnju ili upozorenja na
političku nekorektnost (koja mi na ovom
portalu nismo dužni poštivati), pokazuje
da je dr Ivo Sanader, posve drugačija
osoba od one kakvom se ovom napaćenom,
naivnom i tisućama puta prevarenom hrvatskom
narodu želi predstaviti tijekom predizborne
kampanje.
Piše:
Nenad Grbac
Vesna
Škare Ožbolt napokon progovorila
Cijela
ta priča oko Sanaderove, u posljednjih
petnaestak godina, stečene imovine uporno
i brižno je skrivana od očiju javnost.
No
zatim se Sanaderu dogodila Vesna Škare
Ožbolt.
Ona
je naime na nedavno održanoj konferenciji
za novinare, napokon otkrila jedan od
glavnih razloga zbog kojih je prije
dvije godine, smijenjena s mjesta ministrice
pravosuđa.
Naime
ona tvrdi da je smijenjena samo zato
jer je odbila, po hitnom postupku, riješiti
žalbu braće Hrastar, koja su zatražila
svoj nacionalizirani podrumski stan
u zgradi u Kozarčevoj ulici u Zagrebu.
U
kojoj, kao obiteljskoj kući, sada stanuje
samo dr Ivo Sanader s svojom obitelji.
Vesna je zbog toga smijenjena, a njena
nasljednica Ana Lovrin se odmah prihvatila
posla, odbila žalbu braće Hrastar i
tako cijelu kuću sa 992 kvadrata zemljišta
poklonila obitelji Sanader.
Kako
su privatizirali tvornice
tako i stanove
Sve
je počelo kad su Đuro Papac i braća
Hrastar 1997. godine
podnijeli zahtjev
za naknadu oduzete imovine, smatrajući
da su oni ti koji i polažu pravo na
naturalnu restituciju tog stana, a slijedom
toga i na 992 kvadrata zemljišta na
kojem se nalazi kuća.
Za
dio koji neće biti moguće vratiti, predlagali
su isplatu novčane naknade.
U
to vrijeme dr. Ivo Sanader bio je šef
kabineta predsjednika Franje Tuđmana
i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne
sigurnosti. Gradonačelnica Grada Zagreba
bila je Marina Matulović Dropulić, njegova
sadašnja ministrica.
Mirjana
Sanader, Sanaderova supruga , već je
tada na brzinu upisana kao vlasnica
dva, a njezin otac Ivan Šarić jednog
stana u kući u Kozarčevoj 21.
Način
na koji su Mirjana i njen otac stekli
sve te stanove vrlo je sličan načinu
na koji su svi HDZ-ovi uglednici stjecali
stanove, tvornice, tvrtke i sve ostalo
što je ušlo u proces privatizacije ili
krađe.
Bivši
stanari tih stanova su naravno sasvim
slučajno preseljeni u druge stanove,
koji su se u nalazili društvenom vlasništvu.
Da bi šutjeli o svemu što im se dogodilo
ponuđena im i je vrlo povoljna mogućnost
otkupa novih stanova.
Sve
to naravno, na trošak poreznih obveznika
i građana grada Zagreba.
Stan
koji je nestao HDZ-ovi
mađioničari pretvorili
su u maglu
Nakon
što je Vesna Škare Ožbolt smijenjena,
a njena nasljednica Ana Lovrin proglašena
Ministricom pravosuđa, napokon su se
ostvarili svi uvjeti da se problem četvrtog
stana u kući u Kozarčevoj ulici u Zagrebu
uspješno riješi.
A
to je vjerovali ili ne urađeno na slijedeći
način:
Stan
je jednostavno nestao. Prestao postojati,
odnosno Ispario iz evidencije.
Ubrzo
nakon toga Gradsko stambeno-komunalno
gospodarstvo pod ravnanjem tadašnje
gradonačelnice, a današnje Ministrice
Marine Matulović izvijestilo je 2001.
godine da u toj zgradi u Kozarčevoj
21 odjednom više nema stambenih prostora
u društvenom vlasništvu, već da su upisani
samo vlasnici triju stanova: Ivan Šarić
i Mirjana Sanader.
Samim
tim postalo je jasno da onog četvrtog
stana zbog kojeg je uložen žalba jednostavno
više nema.
HDZ-ovi
mađioničari pretvorili su ga u maglu.
Za
sve su krive podzemne
vode iz Kupske ulice
Sigurno
ste se upitali kako su to uradili i
kako je moguće da se stan pretvori u
maglu i nestane sam od sebe.
Naravno
da to i nije bilo baš lako.
Način
na koji je stan nestao s ovoga svijeta
bio je slijedeći:
Gradsko
komunalno ravnateljstvo gradonačelnice
Matulović drugog., travnja. 1996. godine.
na brzinu je utvrdilo da stan u suterenu
nema, ni minimalne tehničke uvjete za
stanovanje i dodijelilo Šešljagi zamjenski
(gradski!) stan na Malešnici.
Već
dva dana kasnije stan je izbrisan iz
evidencije stanova.
Brzom
akcijom iskopčani su i svi komunalni
priključci.
Razlog?
U stanu je primijećeno "vlaženje
na zidu u visini 15 centimetara".
Zbog toga su stradali podovi, a renoviranje
nije bilo moguće zbog "podzemnih
voda koje dolaze iz Kupske ulice"
i naravno neriješene kanalizacije.
Kadija
te tuži, a hrvatsko pravosuđe
ti sudi
U
valjanost hrvatskog pravosudnog sustava
tad su se uvjerili i polagatelji prava
na taj stan koji su predložili stručno
vještačenje kako bi se utvrdilo pravo
stanje u tom stanu, da se vidi je li
on doista toliko neupotrebljiv za stanovanje
da je morao biti izbrisan iz evidencije
stanova.
Pristali
su čak i podmiriti troškove vještačenja.
No
ni to nije pomoglo jer je njihov zahtjev
odmah odbijen.
Ne
biste vjerovali, no zahtijev je odbijen
samo zato, jer je"temeljem dokumentacije
utvrđeno da predmetni stan ne postoji".
Ubrzo
zatim i Gradski ured za imovinsko-pravne
poslove odbio je zahtjev Đure Papca,
Zlatka i Željka Hrastara za povratom
tog stana i građevinskog zemljišta.
U
dokumentima o odbijanju zakona primjećena
je i ova rećenica "Ovo tijelo smatra
da zahtjev predlagatelja nije osnovan,
jer obzirom, da u trenutku donošenja
zakona o naknadi .... stan u naravi
nije postojao".
A
ako nema stana, nema ni povrata zemljišta.
Poklonjenoj
ili ukradenoj kući se
ne gleda u zube
I
tako je obitelj Sanader došla u posjed
cijele kuće u Kozarćevoj ulici bez ijedne
kune .
Ono
što je bilo društveno, iznenada je postalo
samo njihovo vlasništvo.
A
društvo odnosno svi mi građani ove zemlje
koji smo i pravi vlasnici tog stana
ostali smo bez još jednog dijela svoje
imovine.
Kasnije
je Sanader postao stranački vođe HDZ-a
ubrzo zatim i predsjednik vlade pa su
na dotični stan svi iznenada zaboravili.
Ana
je bila i ostala i vrlo loš i pomalo
smiješni, da ne kažemo i umno zaostali
Ministar pravosuđa.
Marina
Matulović je u znak zahvalnosti zbog
uspješno obavljenog posla ili preevare
također unaprijeđena u Ministricu.
Novinari
koji su znali šutjeti premješteni su
na dobro plaćene poslove u Ministarstvu
vanjskih poslova.
Onim
koji nisu znali šutjeti urućen je otkaz.
A
Sanader je zaslugom prozirnih reklamnih
spotova iznenada postao neprikosnoveni
vođa hrvatskog naroda.
Vuk
pojeo magare ili kako
izbijeći gorki okus u
ustima
Drugim
riječima vuk pojeo magare, a ovce i
dalje na broju.
Konačni
zaključak vuk sit, ovce i dalje bezbrižno
pasu,
A
magare ?
Ono
odlukom korumpirane gradonačelnice Matulović,
Hrvatskog pravosudnog sustava, Gradskog
ureda za imovinsko-pravne poslove i
Gradskog komunalnog ravnateljstva jednostavno
nije ni postojalo.
Što
se mene tiče za sve vas bilo bi dobro
da se ove basne prisjetite i prije nego
što ispunite svoj glasački listić.
Samo
zato da se sutra ili prekosutra ne bi
probudili s gorkim okusom u ustima.